Komunikologija

Komunikologija

Komunikologija je društvena nauka koja se razvila i u drugoj polovini 20og stoljeća, a nastala je iz potrebe da se dublje istraži jedinstveni fenomen komuniciranjameđu ljudima.
Temelj stvaranja komunikologije kao nauke dale su: sociologija, socijalna psihologija, lingvistika i dr.

• comunicare – razgovor, dogovor comunitas – zajednica

Komunikologija proučava komuniciranje u svim oblicima (čovjek-čovjek, čovjek-životinja, čovjek-neživa priroda) ali u centru pažnje je ipak humano tj. ljudsko komuniciranje. Ona izučava komunikacijske sisteme te oblike i načine društvenog komuniciranja čovjeka kao svrhu i efekat simbolne interakcije.
Postoje mnoge definicije komunikacije a jednu od njih dao je prof.Tomo Đorđević: “Komuniciranje među ljudima je elementarni oblik njhovog međusobnog suočavanja u praksi, osmišljava i društveno kvalifikacijski čovjekov iskustveni akt.”

Komuniciranje je osnovni nači sporazumjevanja među ljudima. To je uspostavljanje odnosa u određenim zajednicama. Ono je temeljni socijalni proces koji omogućuje nastanak i razvoj ljudskih zajednica i društva. Sredstva komuniciranja su različita i neograničena . Komunicirati se može: gestom, dodirom, mirisom, znakovima, simbolima, pisanom riječju itd.
Jedna od prvih definicija komuniciranja iz 1909 glasi: “Komunikacija je mehanizam pomoću kojeg ljudski odnosi egzistiraju i razvijaju se a čine ga svi simboli duha zajedno sa sredstvima njihovog prenošenja kroz prostor i očuvanju vremena.”
Komunikaciju možemo također definisati kao roces pomoću kojeg ljudski odnos postaje iskustveni akt.Postoje teoretičari koji smatraju da je čitav ljudski život samo komuniciranje. Načini komuniciranja su različiti, od najjednostavnijih (koji mogu biti jedna riječ) do najsloženijih (to su filozofski). Najčešći oblik kojim se ljudsko komuniciranje iskazuje je govor. Razvoj jezika omogućava razvoj savremenog komuniciranja. Samo se jezikom može izraziti i ljudska prošlost, sadašnjost i budućnost. U savremenim teorijama jezika postoje dokazi da jezik nije samo sredstvo lingvistike-govora već postoje jezici matematike, slikarstva, muzike itd. i u koliko je naše saznanje o jeziku veće naša komunikacija je uspješnija. Ljudsko komuniciranje se ostvaruje i pomoću simbola
Simboli su apstraktna zamjena za konkretne stvari.To su vrste verbalnih znakova koji označavaju predmete, stanja, zbivanja. Dijele se na: verbalne i neverbalne, konkretne i apstraktne.
Verbalni simboli su riječi izgovorene ili napisane.

• Neverbalni su gest, mimika, i razni zvuci.
• Konkretni označavaju konktetne predmete.
• Apstraktni označavaju pojmove izvan dometa.
• Simboli nastaju u procesu “sibolizacije”.