Visoka škola za primijenjene i pravne nauke
“Prometej” Banja Luka
Ul. Knjaza Miloša 10A, tel: 051/315-820, e-mail:
prometej@
prometejbl.com
, www.prometejbl.com
SEMINARSKI RAD
MIKROEKONOMIJA
PROIZVODNJA DUGOM I KRATKOM ROKU
Student Mentor
Dragiša Knežević mr Tanja Serdar
974/2014
Banja Luka, mart 2014.
1
1. TROŠKOVI POSLOVANJA I EKONOMIJA
1.1. Pojam troškova
Troškovi
1
predstavljaju specifičan termin koji se u ekonomskoj literaturi definiše na
različite načine. Najčešće se razumijevaju kao novčana mjera potrošenih resursa od strane
proizvoda, usluge, funkcije ili aktivnosti. Isto tako, oni se posmatraju i kao cijena plaćena
za sticanje proizvoda ili usluge. Definisanje troškova može se izvršiti sa stanovišta
subjektivne ili sa stanovišta objektivne teorije vrijednosti. Subjektivna teorija vrijednosti
na troškove gleda kao „na žrtvovanje, odricanje, nelagodu“, pri tome su oblik u kojem je
učinjena i lice koje podnosi žrtvu irelevantni. Dakle, troškovi su psihološka kategorija.
Ovakav stav bliže određuje tzv. kvalitativnu stranu troškova, što ne znači da kvantitativna
strana ne postoji. Naime, žrtva ili odricanje se u najvećem broju slučajeva mogu u većoj ili
manjoj mjeri izmjeriti i kvantitativno iskazati. Objektivna teorija vrijednosti
polazi od
specifičnosti koje određuju robu u robno – novčanoj privredi, a to je posjedovanje
upotrebne i tzv. prometne vrijednosti. Prva, označava svojstvo robe da može zadovoljiti
neku ljudsku potrebu, a druga, zajednički naziv za sve što se nudi i traži na tržištu. Kada se
troškovi posmatraju iz ovog ugla onda se mogu reći da su oni utrošene vrijednosti sticanja
novih uvećanih vrijednosti. Odnosno, može se reći da su troškovi vrijednosti utrošenih
faktora proizvodnje s ciljem stvaranja vrijednosti učinaka.
Kvantitativno gledište objektivne teorije vrijednosti, troškove definiše kao umnožak
utrošaka faktora proizvodnje i njihovih cijena. Ukupni troškovi bi se, shodno ovom
viđenju, mogli iskazati formulom:
gdje je: T – visina ukupnih troškova,
Ui – utrošak i-tog faktora,
Ci – cijena i-tog faktora,
n – broj faktora proizvodnje.
2
1
Arsenije Radočaj “Ekonomija profita“
2
Božidar Stavrić “Ekonomika preduzeća”
4
1.2. Podjela troškova
Podjela troškova može se vršiti sa raznih aspekata:
Sa aspekta trošenja osnovnih elemenata proizvodnje razlikujemo:
Troškove sredstava za rad,
Troškove predmeta rada i
Troškove radne snage.
Sa aspekta nastanka i obračuna razlikujemo:
Pojedinačne ili direktne troškove i
Opšte ili indirektne troškove.
Sa aspekta zavisnosti troškova od dinamike proizvodnje razlikujemo:
Fiksne troškove i
Varijabilne troškove
Sa aspekta pojedinih poslovnih funkcija razlikujemo:
Proizvodne troškove,
Prodajne troškove,
Upravno – administrativne troškove i
Razvojne troškove.
Sa aspekta složenosti troškova razlikujemo:
Elementarne ili proste troškove i
Složene troškove.
1.3. Karakteristike troškova
Osnovne karakteristike troškova su:
Izražavaju se vrijednosno (novčano);
Rezultat su ostvarenih utrošaka i njihovih cijena;
Direktno su vezani za odgovarajući učinak (proizvod ili uslugu).
Na visinu troškova djeluju unutrašnji i vanjski faktori. Unutrašnji faktori mogu biti
objektivni i subjektivni, te djeluju na veličinu ukupnih i pojedinačnih troškova. Vanjski
5
