Recidivizam maloljetnika

Uvod
U crnim hronikama naših novina i časopisa sve se češće ne spominju imena počinilaca krivičnih djela, ispisani su samo njihovi inicijali zbog toga što se gotovo svakodnevno dešava da zakone krše i osobe znatno mlađe od 18 godina. O pojavama devijantnog ponašanja kod djece i mladih vrlo je delikatno govoriti i prije bi se valjalo zapitati, ne o posljedicama, nego o uzrocima ovog značajnog društvenog problema. Zbog čega kod maloljetnika dolazi do poremećaja društvenog ponašanja i zašto oni imaju želju i potrebu da krše društveno prihvatljive norme ponašanja? Oni to najčešće rade da bi izrazili revolt prema postojećem stanju u društvu i neslaganje s nametnutim obrascima ponašanja, ali neprilike i problemi nastaju kada to čine nepromišljeno, jer kad kreativnost i pobuna protiv autoriteta ustupi mjesto destrukciji ne možemo više govoriti o subkulturi ili kontrakulturi kao pobuni protiv konformizma.
U Bosni i Hercegovini danas je jasno uočljiva određena zatvorenost institucija koje su nadležne za brigu o mladima u vlastitu „zonu odgovornosti”, kao rezultat procesa decentralizacije odgovornosti za brigu o mladima u novonastalim društveno-ekonomskim i društveno-političkim odnosima tipičnim za zemlje u tranziciji. Posljedica takvog stanja su zabrinjavajući podaci o porastu maloljetničke delinkvencije i drugih pojavnih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja mladih.
Kriminalitet maloljetnika u BiH je u stalnom porastu, dok odgovor društva na ovu pojavu počiva, u najvećoj mjeri, na ostacima modela reagovanja iz predratnog perioda uz smanjenje resursa institucijama koje rade sa djecom u sukobu sa zakonom. U BiH su jasno vidljivi neki trendovi vezani za maloljetnički kriminalitet. Ti trendovi uključuju sve veći broj maloljetnika mlađih od 14 godina uključenih u izvršenje krivičnih djela i udruživanje maloljetnika u organizovane grupe počinitelja krivičnih djela. U porastu je i broj krivičnih djela u kojima maloljetnici iskazuju okrutnost, a recidivizam je više nego očigledan

Pojam delinkvencije
Pojam delinkvencije (tal. delinque – pogriješiti, činiti krivična djela) obuhvata teže oblike asocijalnog, antisocijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubijstva), kao što su: krađa, pljačka, namjerno izazivanje šteta i požara, prestupništvo, devijantno ponašanje, huliganstvo, razbojništvo, vršenje krivičnih djela, krađa i vožnja automobila i motora, itd. Pojam kriminalitet (lat. krimen – krivična aktivnost, zločinstvo) obično se koristi kad je riječ o odraslima, a delinkvencija kad je riječ o maloljetnim počiniocima krivičnih djela. To je protivdruštveni oblik ponašanja, opasna i složena socijalno-patološka pojava, vrlo delikatan ne samo kriminološki, pravni, ekonomski i sociološki, nego, jednako tako, ozbiljan porodični, pedagoški, medicinski i težak opštedruštveni problem. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba.