Religija

Proizvod čovjekovog straha i čuđenja, sa jedne strane, kao i njegove potrebe da objasni ono što je u jednom momentu za njega bilo neobjašnjivo.
Pred silama prirode prvobitni čovjek se osjeća tako nemoćno, udružuje se u zajednice, jer shvata da ne može da im se suprostavi sam.
Pojave koje nije mogao da objasni, kao npr. kiša, zemljotresi, vjetrovi, itd. počeo je označavati kao dobre i loše duhove.
Kasnije je počeo da im daje imena bogova, i sva svoja ponašanja je usmjeravao ka cilju da te sile umilostivi, kako bi izbjegao njihov gnijev, odnosno, izazvao pozitivnu reakciju.
Već od najranijih vremena možemo uočiti čovjekovu potrebu za vjerovanjem, ako i za jednom čvrsto povezanom zajednicom.
Religija upravo utiče na duhovno povezivanje vjernika u jednu čvrstu i stabilnu zajednicu.
Da bi se zaista mogao shvatiti odnos religije prema čovjeku, i čovjeka prema religiji, mora se poći od njenog određenja, kao i od njenih bitnih elemenata, kroz koje možemo shvatiti u kolikoj mjeri religija zaista određuje čovjekov život.