Špedicija

Pojam špedicije i špeditera

Rijec “spedicija” potice od lat.rijeci “expedire”, sto u doslovnom prevodu znaci “odrijesiti” ili “urediti”. Dok se u prakticnoj primjeni prevodi kao odpremiti, odposlati ili odaslati. U znanstvenim i strucnim dijelima pojmovi “spedicija” i spediter razlicito su definirani. Siroko prihvacena definicija spedicije glasi:
Spedicija predstvalja specijaliziranu privrednu dijelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Spediciju obavlja spediter, a to je privrednik, pravna ili fizicka osoba koja se iskljucivo bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomocu vozara (transportnih preduzeca) i dr.poslovima koji su s tim u vezi. Pod pojmom poslovima medjunarodne spedicije podrazumjevaju se privredne usluge vanjsko – trgovinskog prometa, odnosno poslovi:otpreme robe iz vlastite u strane zemlje(izvozna spedicija), doprema robe iz stranih u vlastite zemlje (uvozna spedicija) i provoza robe izmedju stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna spedicija) koje obavljaju medjunarodni spediteri, te obavljanje drugih propisanih ili uobicajnih spedijalnih i sporednih poslova i poslova u vezi s otpremom, dopremom ili tranzitom robe. Medjunarodni spediter je privrednik, pravna ili fizicka osoba registrirana za obavljanje poslova vanjsko – trgovinskog prometa koja iskljucivo i u obliku stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tudji racuna (kao komisionar), u tudje ime i za tudji racun (kao agent) i u svoje ime i za svoj racun (kao samostalna kategorija privrednika). Ugovore potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme(uvoza) i provoza(tranzita) robe svojih nalogodavaca pomocu vozara i obavlja druge propisane ili uobicajne specijalne (sporedne) poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe. Spediter redovno obavlja samo – organiziranje i dopreme komitentove, odnosno nalogodavceve robe ali ne i sam prijevoz. Spediter je posrijednik izmedju osobe (komitenta, nalogodavca) koja mu povjerava svoju robu na otpremu i vozara koji obavlja sam prijevoz(brodara, zeljeznice, cestovnog prijevoza itd.). Spediter medjutim moze u granicama zakonskih propisa obavljati i sam prijevoz robe. Kad spediter vlastitim prijevoznim sredstvima prevozi kontinentom robu, onda on nastupa u dvostrukoj ulozi i to:kao spediter (kao organozator otpreme i dopreme robe) i kao vozar. Dakle kao izvrsitelj ranog prevoza robe. U ovakvom slucaju spediter odgovara ne samo po propisima koji vrijede za speditersku dijelatnost nego i po propisima koji vrijede za transportnu dijelatnost odnosno transportno preduzece. Otprema, doprema i tranzit ne sastoje se samo u prijevozu robe u uzem smislu te rijeci, nego oni ujedinjuju brojne faze u ukupnom prijevoznom procesu (skladistenje, utovar, istovar, pretovar, vaganje …). Spediter ne mora organizirati citav prijevozni proces jer on moze obaviti samo neke od faza ukupnog prijevoznog procesa (npr.prihvat nalogodavceve robe i njeno cuvanje u vlastitom skladistu). Spediterski poslovi se generalno mogu podijeliti u 3 kategorije:

• Pravni (npr.zastupanje komitenta u slucaju havarije i ostecenja robe);
• Tehnicki (npr.skladistenje robe, utovar, istovar, sortiranje robe isl.);
• Finansiski poslovi (npr.izdavanje garancija).

Ekonomski zadatak spedicije ogleda se u tome da ona kao organizator otpreme i dopreme robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove, za otpremu i dopremu robe kako bi one bile izvrsene na najekonomicniji nacin.