Strategija kao odgovor na krizu

Sažetak:

Gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i različite druge organizacije danas pogađaju krize, i ne samo njih već i čovjeka kao osobu. U radu se analiziraju vrste i uzroci krize, te strategije kao odgovor na krizu.Neke krize uzrokuju velike štete koje se ne mogu popraviti, a iz nekih se može izići s boljim kredibilitetom (kriza kao pogodnost).
Danas se u suvremenom menadžmentu, zbog velike važnosti kriza, pridaje velika pozornost kriznom komuniciranju. Krize imaju, ili bi barem trebale imati strateško mjesto u životu organizacija. Zato se kriza i krizna komunikacija mogu razumjeti na način da se strategija upotrebi kao odgovor na krizu.
Ključne riječi: strategija; kriza; vrste krize; uzroci krize; krizno komuniciranje; odnosi s javnošću; menadžment; javnost

UVOD
Današnje okruženje poslovanja je vrlo zahtjevno, karakteriziraju ga veliki, novi rizici, osjećaj nesigurnosti i nemoći oslanjanja na iskustva iz prošlosti. Nevjerojatne brze promjene, primoravaju nas na predviĎanje odgovora na izazove diskontinuiteta, te uspješno primjenjivanje istih na tržište. Globalizacija, degradacija okoliša, potreba zaštite ljudskih prava samo su dijelovi koji utječu na uvjete poslovanja. Razvoj društvene svijesti, širenje mreže civilnih udruženja, kao posljedica samosvijesti i razvoja obrazovanja, dostupnost informacija najširem krugu ljudi, dodatno vrše pritisak i dovodi do novih promjena u uvjetima poslovanja te potrebe razvoja društveno potrebnog poslovanja i djelovanja u društvu. Činjenica da današnju ekonomiju ne karakterizira samo razmjena dobara, nego i razmjena kapitala, razmjena ljudi i informacija, utječe na enormni rast konkurencija poduzeća, pa imamo termine održivost, osvajanje, zauzimanje. Konkurentnost simbolizira jedinstvenost, nemogućnost kopiranja, te stalne potrebe za izgradnjom kvalitete i imidža, edukacijom zaposlenika, kooperativne
kulture, stvaranje vodstva koje potiče timski rad, podržava stalne promjene, primjenjuje strategije u poslovanju i u odnosu na zaposlenike, partnere i društveno okruženje, odnosno vodstvo koje koristi metode upravljanja, a ne prilagoĎavanja tržištu. Ipak strateško-planski pristupi osmišljeni od strane korporacija često nisu uspješne. Dolazi do kriza u poslovanju, kriza pojedinca i kao posljedica svega kriza u društvu.Krizu možemo definirati kao nepredviĎeni dogaĎaj koji ugrožava sigurnost i rad, izaziva prekide aktivnosti, dovodi do štete te nas ugrožava po pitanju opstanka.