Ugovor o ostavi

U V O D

Ostava ili depozit, u prevedenom značenju predstavlja povjereno dobro, tj. vrijednost koja je data na čuvanje, ulog. Kategorija depozita potiče iz rimskog prava, u kome je imao karakteristike realnog ugovora (realni kontrakt), a uspostavljan je predajom pokretne imovine na čuvanje. Romanisti ističu da se depozit javio u rimskom pravu i pre pojave Zakona XII tablica. Prema Zakonu XII tablica nevraćanje povjerene stvari kažnjavano je kao delikt plaćanjem dostruke naknade. U klasično doba, u vrijemenu između Cicerona i Gajusa, depozit postaje zaštićen kontrakt, sa posebnim tužbama.  U drevnom Babilonu, ugovor o ostavi  predviđa čuvanje tuđih stvari, zahtjeva pismenu formu i prisustvo svedoka, dok se utajenje povjerene imovine (žita) nadoknađuje  dvostruko. Danas najčešće podrazumijeva ulaganje novčanih sredstava na račun banaka ili štedionica, a deposit, u vidu dragocjenosti može da se preda na čuvanje pravnom ili fizičkom licu.

 
POJAM UGOVORA O OSTAVI

Ugovor o ostavi je samostalni ugovor koji nastaje po svojim standardnim ugovornim oblicima, proizvodi dejstvo i prestaje nezavisno od drugog ugovora.

Na osnovu ugovora o ostavi, obavezuje se ostavoprimac da primi pokretnu stvar od ostavodavca, čuva je uz naknadu ili besplatni, i da je vrati kada je ovaj bude zatražio.   Na osnovu ovakvog ugovora, ostavoprimac stiče samo državinu stvari, za razliku od ugovora o prodaji, razmjeni ili ostavi koji su osnov za sticanje prava svojine. Takođe, ostavoprimac nema pravo da stvar upotrebljava, bez obzira da li je sa naknadom ili bez naknade. Predmet ovog ugovora mogu biti samo pokretne stvari.

Jedne od osnovnih karakteristika ugovora o ostavi su:

a.)     Da je ugovor konsenzualan ( zaključuju se prostom saglasnošću volja o bitnim sastojcima ugovora, ne zahtjeva pisanu formu ka o bitan sastojak kontrakta,….)

b.)     Spada u imenovane ugovore ( regulisan članovima Zakona obligacionim odnosima BIH )

c.)    Jednostrano (kada strane nisu ugovorile naknadu ostavoprimcu) ili dvostrano obavezan (kada je naknada ugovorena).

d.)    Teretan ili dobročin (ostava je teretna ako je ugovorena naknada za čuvanje, a dobročina ukoliko nije ugovorena)

e.)    Kauzalan (očiglednost pravnog osnova zbog koga se strane obavezuju)

f.)    Dugotrajan i sa sporazumno određenom sadržinom (zaključuje se posle pregovaranja, mada može biti zaključen i po pristupu)