Zastita industrijskog dizajna u Srbiji

 
Uvod

Dizajn je stvaralačka delatnost koja se bavi i formalnim problemima, ali prvenstveno unutrašnjim strukturalnim problemima koji proizvod čine nedeljivom celinom i to kako sa stanovišta proizvođača, tako sa stanovišta korisnika. Nema univerzalne definicije ovog pojma, ali može se reći da je to način oblikovanja nečega. Dizajn gleda na formu kao na jedinstvo oblika i poteza.

Čista upotrebna vrednost i kvalitet nekog proizvoda odavno nisu dovoljni da bi se potrošač latio novčanika. Zato tu na scenu stupa estetika, sa svojim specifičnim, jedinstvenim, sjajnim dizajnom. I pored toga što će možda neko reći da je to “samo lepo pakovanje”, ipak, to je ono što uglavnom presuđuje da li će se neko odlučiti za određeni proizvod ili ne. To je ono što u ljudskoj svesti pravi razliku. Taj kvalitet je plod našeg intelektualnog stvaranja i kao takav poseduje zaštitu. Proizvodi mogu biti trodimenzionalni, imati reljef, zatim dvodimenzionalni kao neka vrsta uzoraka, crteži i boje.

Lepo izgleda, pravi unikat, pleni pažnju, jednostavno ljubav na prvi pogled. Spoljašnji izgled jednog proizvoda određuje njegovu sudbinu na tržištu. Po pravilu, proizvod se kupuje ako je lepo dizajniran, ako potrošaču “zapadne za oko”. Dakle, dizajn je ono što privlači pažnju, taj izgled proizvoda koji je određen njegovim vizuelnim karakteristikama, linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i materijalima od kojih je proizvod sačinjen ili kojima je ukrašen, kao i njegovim kombinacijama.

Posmatrano sa strane, sve se čini tako jednostavnim: ideja, papir, olovka i rešenje je tu. Ali, šta kada je tvorac siguran da njegova ideja vredi i želi da je zaštiti? Svi smo svesni industijalizacije koja jede manje zemlje, kao što je Srbija. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i pronaći koliko proizvoda imamo u svojem okruženju, na kojima piše Made in China. Svi mi smo svesni standarda ljudi koji žive u Srbiji, da je što jeftiniji proizvod postao najbolji brend. Zato definitivno moramo sačuvati naše tržište radeći na kvalitetu ideja, samih proizvoda, ali i zaštiti istih.

Kako bi se u tom prostoru dobro snašli najbolje je svoje ideje sačuvati, a kako drugačije nego služeći se pravnim regulativama. Možda skepticizam i dalje živi da je sve nemoguće u Srbiji, ali pozitivizam je onaj koji donosi inovaciju. Tako da je ovo samo znak na sred puta, kako da se zaštiti industrijski dizajn. Da bi se lakše objasnilo zašto uopšte i raditi tako nešto, najbolje je objasniti samo značenje dizajna za početak. Time ćemo se mi u ovome radu i posvetiti. Potrebno je rasvetliti sam pojam dizajna, industrijskog dizajna i na šta se odnosi, ali isto tako i pobliže objasniti kakvi su uslovi za zaštitu dizajna, kakva su to prava, na šta se mogu primeniti i kakva je njihova sadržina.
1. Pojam dizajna
U eri masovne industrijske proizvodnje, čist utilitarizam i karakteristike proizvoda često nisu dovoljni, već se traži i estetski kvalitet, koji je plod intelektualnog stvaranja, pa, u skladu sa time, poseduje i odgovarajuću zaštitu. Područje intelektualnog delovanja vredno zaštite zasigurno je dizajn, odnosno zaštita spoljašnjeg izgleda, pojavnosti nekog proizvoda.

U svakodnevnom govoru, industrijski dizajn se generalno odnosi na celokupan izgled i funkciju proizvoda. Za jednu fotelju se kaže da ima „dobar industrijski dizajn“ kada je udobna za sedenje i dopada nam se kako izgleda. U cilju uspešnog poslovanja, dizajniranje ili industrijsko oblikovanje proizvoda obično podrazumeva razradu funkcionalnih i estetskih odlika proizvoda, uzimajući u obzir pitanja kao što su: da li je proizvod podesan za plasman, kolika je cena proizvodnje ili da li je jednostavan za transport, skladištenje, popravku i prodaju. U okviru prava intelektualne svojine međutim, industrijski dizajn se odnosi samo na ukrasni ili estetski izgled proizvoda. Drugim rečima, on se odnosi samo na spoljni izgled fotelje.

Iako dizajn nekog proizvoda može imati tehničke ili funkcionalne osobine, industrijski dizajn, kao kategorija prava intelektualne svojine, se odnosi samo na estetsku prirodu gotovog proizvoda i odvojen je od bilo kojeg tehničkog ili funkcionalnog aspekta. Industrijski dizajn se primenjuje na širok spektar industrijskih proizvoda: od modnih predmeta i ručnih radova, tehničkih i medicinskih instrumenata do satova, nakita i drugih luksuznih predmeta; od proizvoda za domaćinstvo, igračaka i električnih aparata do vozila i građevinskih struktura; od dezena tekstila do sportske opreme. Industrijski dizajn je takođe važan i u odnosu na pakovanja, ambalažu i posebnu opremu proizvoda.

Po pravilu, industrijski dizajn se sastoji od:
– trodimenzionalnih karakteristika, kao što je oblik proizvoda
– dvodimenzionalnih karakterikstika, kao što su ukrasi, uzorci, linije ili
boja proizvoda
– kombinacija jedne ili više ovih karakteristika

Za sva navedena područja primene industrijskog dizajna, zajednička je pretpostavka da industrijski dizajn treba prvenstveno da bude estetske prirode, kao i da se njime ne mogu štiti tehničke karakteristike proizvoda.