Zločin i kazna

Bilješke o piscu:

F. M. Dostojevski je ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u povijesti. Kad se pojavio njegov prvi roman (Bijedni ljudi), on postaje član kružoka Petraševskog u kojem se potajno okupljaju mladi revolucionari. 1848. je uhićen i osuđen na smrt, no minutu prije pogibljenja dobio je pomilovanje i deset godina prisilnog rada u Sibiru. Njegovi značajniji romani: Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Idiot, Mladić…

Tema: student Raskoljnjikov i njegov zločin, njegovo                                 razmišljanje o svijetu te na kraju njegova zaslužena kazna.
Vrijeme radnje: 19. stoljeće, a radnja se odvija u samo
devet i pol tjedana
Mjesto radnje: Rusija (Sankt Petersburg)
Vrsta djela: monološko-asocijativni roman
Likovi: Raskoljnjikov, Aljona Ivanova (lihvarka), Sonja,
Marmeladov, Lizaveta Ivanova, Katarina Ivanova,
Dunja, Razumihin, Puljherija, Svidrigajlov, Lužin

Karakterizacija likova:
Raskoljnjikov: glavni junak ovog romana, on je mlad, vrlo inteligentan ali i siromašan student prava koji živi u potkrovlju jedne četverokatnice. Bio je jako povučen u sebe i „ubila ga je siromaština“ . Raskoljnjikov fizički opis vidimo u ovim  stihovima: „Bijaše on osobito lijep, krasnih tamnih očiju, tamnoplave kose, viši od srednjeg rasta, vitak i stasit“ ali uvijek bi izlazio na ulicu u nekim dronjcima kojih se nije stidio. Najviše je vremena provodio razgovarajući sam sa sobom, komentirajući tadašnje društvo i razmišljajući o svom strahu i beskorisnosti: „Na ovakvo djelo hoću da se odvažim, a ovamo se bojim takvih sitnica! Pomisli on s čudnim smiješkom. Hm!… da… sve je u rukama čovjeka, a uvijek mu izmakne ispred nosa, jedino zbog plašljivosti… takav je već aksiom“. U tom društvu najviše mu je smetala jedna osoba, stara lihvarka za koju je smatrao da iskorištava društvo, pogotovo društvo nižeg sloja kao što je on. Dijelio je društvo samovoljno na obične i neobične. Obične je smatrao materijalom za održavanje vrste, oni žive u poslušnosti, dok je za neobične govorio da mogu kršiti zakon pa čak i počiniti ubojstvo ako je to za dobrobit društva jer će se njihov čin budućnost smatrati vrijednim. Sebe je smatrao neobičnim i stoga on može ubiti lihvarku. Nakon ubojstva hvata ga savjest, strah, postaje izgubljen unatoč svom razmišljanju kako je on odabran da spasi društvo.
Aljona Ivanova: stara lihvarica koja je iskorištavala ljude dajući im premalo novca za vrijedne stvari dok je ona živjela u urednom stanu, bila je jako nepovjerljiva osoba. Njen fizički izgled: „Bijaše to sitna, suha baka od šezdeset godina, oštrih zlobnih očica, malog, šiljatog nosa, gologlava. Plavušna, prosijeda kosa bijaše dobro namazana uljem. Oko tankog, otegnutog vrata, koji je ličio na kokošji nogu, omotala je neku flanelsku krpu, a o ramenima joj visi, usprkos žegi, krznen pršnjak, sav iskrzan i požutio“.
Sonja: ona se iz ljubavi prema svojoj obitelji počela baviti prostitucijom kako bi im donekle omogućila normalan život, da ne moraju gladovati. Ona je jako dobra, pokorna i pobožna osoba i njoj se Raskoljnjikov uspije povjeriti, to jest priznaje joj svoj zločin jer je smatrao da je ona kao i on zbog drugih počinila „zločin“ (bavila se prostitucijom što se protivi kršćanskom životu). Ona je uspjela nagovoriti Raskoljnjikova da prizna svoj zločin i da se pokaje i odsluži kaznu za njega.
Marmeladov: propali činovnik koji se opijao u krčama, imao je lijepu obitelj, kći Sonju i ženu Katarinu ali je sav novac trošio na alkohol i zbog toga dolazio u česte svađe sa obitelji. Njegov fizički opis:“Bio je to čovjek koji je prevalio pedeset godina, srednjeg rasta, dobro razvijen, prosijed i velike ćele, lica nabuhla od neprestanog pijančenja….. Ali nešto je u njega bilo veoma neobično: u pogledu kao da mu je sjalo oduševljenje, pa i rasudljivost i um, ali u isti mah kao da je podrhtavalo i bezumlje“. Imao je dobre namjere i uvijek pun razumijevanja. Mnogo vremena je provodio razgovarajući s Raskoljnjikovim.