Univerzitet u Sarajevu
Fakultet za saobraćaj i komunikacije
Seminarski rad iz predmeta: Sigurnost i zaštita informacijsko komunikacijskih sustava
Tema: Sigurnost VoIP-a
Student:
Predmetni nastavnik:
Mersad Talić
prof.dr. Ivan Bošnjak
Sarajevo, januar 2012.
1. VoIP (Voice over IP)
VoIP (Voice over IP) je protokol za prijenos glasa preko Interneta i drugih paketnih
mreža. Glas se na ovaj način prenosi u obliku digitaliziranog zvuka, najčešće komprimiranog
i učahurenog u tok podatkovnih paketa u IP mreži. Grupica entuzijasta sredinom 1995. godine
započela je eksperimentiranje na prijenosu glasa putem računarske mrežne infrastrukture i
internetske mreže, potpuno zaobilazeći fiksne telefonske linije, pretvarajući glasovne
informacije u podatkovne pakete koji su se na odredištu ponovno sastavljali u cjelinu i tako
omogućili glasovnu komunikaciju. Kasnije se pokazalo da je, uprkos vrlo skromnim i
ograničenim tehničkim mogućnostima, to bio jeftin, funkcionalan te perspektivan koncept
koji je doista urodio plodom. U ranoj fazi, tehnički preduvjeti bili su skromni: PC računar sa
zvučnom karticom, modem ili mrežna kartica i konekcija prema Internetu te slušalice,
mikrofon i identičan komunikacijski softver na obje strane. Danas razlikujemo nekoliko
različitih izvedbi VoIP sistema od kojih najvažnije možemo navesti: već prethodno opisan
sistem dvaju računara spojenih putem Interneta sa zvučnom karticom, drugi slučaj uključuje
neki oblik VoIP adaptera ili USB IP telefona, spojenog na računar, DSL Router ili VoIP
pristupnu tačku, putem koje se komunicira standardnim telefonom. Treći slučaj ne uključuje
izravno VoIP opremu, ali prepaid bonove za VoIP usluge u nepokretnoj ili mobilnoj mreži uz
biranje odgovarajućeg predbroja znači izravnu i mjerljivu uštedu, najčešće prema pozivima u
inozemstvo ili određenim mrežnim skupinama. Posljednji i sve popularniji slučaj je ponuda
fiksne telefonske linije sa ADSL konekcijom, čija se usluga bazirana na DSL liniji u kojoj je
implementiran VoIP komunikacijski kanal. Time operateri nude niže troškove a korisnici
često nisu svjesni koja tehnologija stoji iza svega toga.
1
1
http://www.vidipedija.com/~vidipedi/index.php?title=VoIP
3
Slika 1
VoIP arhitektura
VoIP mreže moraju omogućavati sve funkcionalnosti koje omogućavaju i javne
telefonske mreže s dodatkom pružanja usluga prijenosa podataka i signala na postojeću javnu
mrežu.
U VoIP okolinama uvijek se mogu naći četiri glavne komponente i to su:
Mrežna infrastruktura - podržava VoIP tehnologiju i može se gledati kao jedna
logička glasovna mreža distribuirana preko IP okosnice koja pruža konekciju i
prijenos glasovnih paketa preko mreže. Ta IP infrastruktura mora omogućiti
prijenos glasovnih paketa bez ikakvih poteškoća.
Procesori (kontroleri) poziva - moduli potrebni za uspostavljanje i nadziranje
poziva, autorizacije korisnika, pružanja osnovnih telefonskih usluga i kontroliranje
brzine prijenosa za svaki link.
Prevodioci (
Media/Signaling Gateways
) - potrebni su za pokretanje poziva,
detekciju poziva, pretvorbu glasa iz analognog u digitalni oblik. Ujedno to su
komponente koje omogućuju prelazak između različitih tehnologija (npr. IP i
ISDN tehnologija).
Korisnički VoIP terminali - Potražnja za VoIP uslugama je uzrokovala široki
asortiman korisničkih tzv. “
end-user
“ proizvoda.
4
