UVOD
U relativno kratkom vremenu čovječanstvo je od primitivnih građevinskih
pomagala došlo do nevjerovatne tehničke razvijenosti koja mu je olakšala i unaprijedila
obavljanje mnogobrojnih poslova. Bez mašina i opreme ni jedno područije savremenog
inženjerstva, jednoko kao ni savremeni čovjek, ne može funkcionisati. Čovjek je svoj
opstanak u prirodi, prilagođavanje prirode svojim potrebama i napredak morao olakšavati
različitim pomagalima. Dizalice predstavljaju jednu od najbitnijih mašina u inženjerstvu.
One danas postoje u mnogobrojnim oblicima i svaka od njih je prilagođena za
specifičnu upotrebu. Ponekad veličine variraju u rasponu od najmanjih konzolnih dizalica
koje se koriste u radionicama, do najviših toranjskih dizalica, koje se koriste za gradnju
visokih zgrada.
U ovom radu pažnju ćemo posvetiti velikim dizalicama – kranovima, a jedna od
najpoznatijih vrsta je toranjska dizalica – kran ( engl. Towers cranes, njem. Turmdrehkrane,
m.). To su posebne vrste dizalica za prenos svih vrsta materijala unutar gradilišta, posebno
u visokogradnji te gradnji ostalih visokih konstrukcija. Sastoji se od okretnog i po potrebi
na šinama pokretnog tornja, na kome se nalazi krak ( grana, strijela ) s opremom za dizanje
tereta pomoću užadi.
1
1. ISTORIJA DIZALICA ( Kranova )
Smatra se da je prvi kran napravljen još 3000 godine pne. Prve građevinske dizalice
su izmislili stari Grci, one su bile pokretane ljudskom snagom, a kasnije i životonjama.
Kranovi su korišteni u srednjovijekovnoj arhitekturi od 11. pa sve do kraja 12. vijeka, a
sačuvani su crteži sa prikazom kranova tek od 13. vijeka. Kranovi su nesumljivo bili
potrebni u gradnji gotičkim stilom koji potiče iz Francuske i koji se veoma brzo proširio
Evropom. Upotreba kranova je imala značajno mjesto u izgradnji velikih evropskih
katedrala. U ovom periodu došlo je do razvoja specijalizovanih kranova ili kranova koji su
postavljeni na dijelovima građevina koji su već bile završene. Jedan od prvih
srednjovjekovnih crteža koji pokazuje kran potiče iz 1240. godine.
Ovaj kran nazvan „Verna“, sastojao se od greda, horizontalnog floka, pribora za
dizanje , bloka i dizalice, kao i od ručice za podizanje, u kombinaciji sa točkom. Dizalica
( kran ) je vrsta mašine, opremljene sa uređajima, užadima ili lancima, tako da se mogu
podizati teške stvari i transportovati ih na druga mjesta. Dizalice se najčešće koriste u
industriji prevoza za utovar i istovar tereta, u građevinarstvu za premještanje materijala i u
prerađivačkoj industriji za sastavljanje teške opreme. U srednjem vijeku, karakteristične su
lučke dizalice za uvođenje brodova i pomoć u njihovoj izgradnji – neke su ugrađene u
kamene kule radi dodatne snage i stabilnosti. Nakon hiljadu godina feudalizma, u Evropi je
u 19. vijeku vlast preuzelo građanstvo, a ta velika društevena promjena za sobom je
povukla i promjene u privredi. Prva industrijska revolucija i izum parnog stroja omogućili
su napredak industrije do neslućenih razmjera. Parni stroj je mogao raditi neprekidno, pa su
ljudski rad i mehanička pomagala mogli biti zamijenjeni alatima i strojevima koje su
pokretali motori.
Prva „mehanička“ energija, dobijena iz parnih motora, dovodi do konstruisanja
parnih dizalica u 18. i 19. vijeku, a mnoge od tih dizalica ostaju u upotrebi i u 20. vijeku.
Moderne dizalice obično koriste motore s unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotore i
hidraulične sisteme i imaju mnogo veću sposobnost dizanja od „primitivnih“ dizalica koje
je pokretao čovjek. Dizalice danas postoje u mnogobrojnim oblicima gdje su prilagođene za
specifičnu upotrebu. Ponekad veličine variraju, u rasponu od najmanjih konzolnih dizalica
koje se koriste u radionicama, do najviših toranjskih dizalica, koje se koriste za gradnju
visokih zgrada. Mini-dizalice su takođe korištene za izgradnju visokih zgrada, kako bi se
olakšala gradnja kroz uske prostore. Takođe, moramo spomenuti velike plutajuće dizalice,
koje se koriste za izgradnju naftnih bušotina i spasavanje potonulih brodova.
Slika 1: Plovne dizalice
Izvor:
www.croinfo.net
2
3. VRSTE DIZALICA
Da bi se što bolje prilagodile radnim uslovima, dizalica i njeni dijelovi su
podijeljeni u pogonske klase. Ova podjela važi za sve vrste dizalica koje služe za vertikalno
dizanje tereta, kod njih kao noseći organ služi uže ili lanac. Podjela ne važi za liftove,
žičare i plovne dizalice.
Prema standardu ISO4301/1 klasifikacija važi za:
Mobilne-pokretne dizalice,
Toranjske-građevinske dizalice,
Mosne,
Portalne dizalice.
Osim pošteg dijela standarda, naprijed navedene grupe imaju svoje standarde, koji
dopunjuju ovaj standard, i koji uzimaju u obzir specifičnosti date grupe dizalica. Pogonska
klasa se određuje za dizalicu kao cjelinu, noseću konstrukciju i pogonske mehanizme.
Noseća konstrukcija se razvrstava u pogonsku klasu dizalica kao cjeline.
3.1. MOBILNE – POKRETNE DIZALICE
Jedan od osnovnih zahtjeva za bilo koji sigurnosni program dizalice uključuje izbor
mašine koja će odgovarati zahtjevima posla. Ako osnovne karakteristike dizalice ne
odgovaraju zahtjevima posla onda se javljaju nesigurne okolnosti prije nego što i
započnemo posao. Osoblje je tada prisiljeno za rad i improvizaciju u užurbanim
situacijama što vodi ka nesrećama. Ni jedna mašina nebi trebalo biti odabrana da radi
posebne poslove dok se njena veličina i karakteristike smatraju neadekvatne:
Težine, dimenzije i radijusi podizanja najtežeg i najvećeg tereta,
Maksimalna visina dizanja i maksimalni radijus podizanja i težina tereta sa kojim se
mora rukovati,
Broj dizanja koji se moraju napraviti i sa kojom učestalosti,
Tipovi podizanja koji se rade, preciznost smještanja tereta,
Tip nosača koji je potreban. Ovo će zavisiti od uslova na tlu i kapacitetu mašine u
njenim operativnim četvrtinama. Maksimalni kapacitet je okrenut normalno preko
zadnjeg dijela nosača i smanjuje se kako se strijela okreće bočno. Većina dizalica
nije dizajnirana da podiže preko prednje strane i to treba izbjegavati jedino ako su
kapaciteti dostavljeni od proizvođača,
Da li ili ne, tereti će se morati voditi ili nositi,
Hoće li se teret držati u zraku na duže vrijeme,
Uslovi gradilišta, uključujući takve faktore kao uslove tla gdje će mašina biti
smještena, prilazne ceste i rampe koje mašine moraju proći, dostupno područje za
dizanje, djelovanje i rastavljanje, prepreke koje mogu spriječiti djelovanje,
4
