Uvod u semantiku

Frank Robert Palmer:

Uvod u semantiku

Prijevod

Primljen 24. listopada 2010., prihva

en za tisak 8. studenog 2010.

Frank Robert Palmer

UVOD U SEMANTIKU

Prijevod iz djela

Semantics: a new outline

, Cambridge: Cambridge University Press,

1976., str. 1-18.

Semantika je termin koji se odnosi na prou

avanje zna

enja. Nažalost,

zna

enje

uklju

uje razne aspekte jezika pa ne postoji op

a suglasnost o tome

što zna

enje zapravo jest i kako ga opisati. Pokušat

u pokazati koje to teme

pokriva semantika i na koje se na

ine istima treba i može pristupati. Me

tim, zbog prirode teme i razli

itosti pristupa, u ovoj kratkoj knjizi mogu obu-

hvatiti samo uvodni pregled.

Termini semantika i zna

enje

Termin semantika tek se nedavno pojavljuje u engleskom jeziku (za

detaljnije podatke o povijesti vidi kod Reada, 1948.). Iako se sli

an pojam

pojavljuje u frazi semanti

ka filozofija u smislu

proricanja, naga

anja

17. stolje

u, to

an se pojam semantika pojavljuje u

asopisu

Reflected

meanings: a point in the semantics

koji je izdalo Ameri

ko filološko društvo

1894. Francuski izraz

sémantique

preuzeo je iz gr

kog jezika M. Bréal go-

dinu dana prije. U obama se slu

ajevima naziv ne rabi samo u smislu zna

nja ve

uklju

uje i njegov razvoj koji

e poslije postati

povijesna semantika

utim, 1900. se godine pojavljuje Bréalova knjiga

Semantics: studies in

the science of meaning

iji je original na francuskom izdan tri godine prije.

Ta je sjajna kratka knjiga, iako vrijedna

itanja, danas, nažalost, dosta zane-

marena. Me

u prvim je knjigama o jezikoslovlju (kakvim ga danas poima-

mo) u kojima se semantika shva

ala kao znanost o zna

enju i nije se ponaj-

prije usredoto

ila na povijesne promjene zna

enja (vidi 1.4.).

Ipak se termin semantika nije odmah ustalio. Jedna je od najpoznatijih

knjiga o semantici

Zna

enje zna

enja

autora C. K. Ogdena i I. A. Richardsa

prvi put tiskana 1923. iako se sama rije

semantika ne prikazuje kao glavna

ideja. Me

utim, pojavljuje se u dodatku, svojevrsnom klasiku, pod naslovom

The problem of meaning in primitive language

antropologa B. Malinowskog.

Rabili su se i drugi termini osim termina semantika. H. G. Wells u

Obrisima budu

nosti

govori o znanosti signifikata, ali taj se termin gubi i ne

hrvatistika

studentski jezikoslovni

asopis

pojavljuje se do 20. stolje

a. Drugi nazivi bili su

semasiologija, semologija,

semiotika, sememika

semika

, a istraživa

i su

esto rabili te termine kako bi

izrazili neke svoje interese i orijentacije, u širem i užem smislu od semantike
kakva je ovdje opisana.

Nažalost, uporaba termina semanti

ko i semantika postoji i u popular-

nom jeziku, posebice u novinama, koji je samo donekle sli

an našoj. Ti se

termini rabe kad se govori o manipulaciji jezika, u službi obmanjivanja, kroz
biranje pravih rije

i. Tako se u

The Guardianu

1971. pojavljuje naslov „Se-

mantika lukavo vodi Pentagon“ i „Semantika smanjuje broj besku

nika“.

Prvi se naslov pojavljuje iznad

lanka u kojem se rije

pokretni manevar

rabi

umjesto rije

povla

enje

, dok se u drugom rabi vrlo usko zna

enje rije

besku

nik

koje su vlasti iskoristili kako bi prikazali smanjen broj tog feno-

mena. Istinita je i pri

a o striptizeti koja je pisala poznatom ameri

kom jezi-

koslovcu s molbom da prona

e drugu rije

za opis njezina zanimanja, rije

koja ne

e buditi krive konotacije. „Nadam se,“ dodala je, „da semantika kao

znanost može pomo

i verbalno nepovlaštenim pripadnicima moje profesije.“

Poznati jezikoslovac, stru

an u klasi

nim jezicima, predložio je pojam egzo-

na plesa

ica (

ecdysiast

Termin nam je

zna

enje

zasigurno bolje poznat. Me

utim, rje

nik

ponuditi više objašnjenja rije

zna

enje

ili, preciznije, rije

zna

iti

. Ogden i

Richards naveli su

ak šesnaest razli

itih zna

enja koja su odabrali cijenjeni

istraživa

i. Istraživanje svih tih popularnih i znanstvenih definicija, kao i

propitivanje sli

nosti rije

zna

iti, zna

enje

e biti dio ove knjige iako

biti rije

i o sli

noj uporabi i terminima koji se rabe u semantici.

Za po

etak, ne trebamo tražiti povezanost potrebnog smisla i smisla

na-

mjere

koji pronalazimo u re

enici

Planiram sutra biti tamo (I mean to be

there tomorrow)

. Zna

ajno je da u tom kontekstu ne možemo govoriti o

mom

zna

enju / mišljenju

u smislu

što mi je namjera

initi

. Puno je bliže smislu

koje trebamo re

enica

Ti oblaci donose (zna

e) grmljavinu

ili

Crveno svjetlo

zna

i stop.

Rije

zna

iti

i rije

zna

enje

služe kao znakovi, konvencionalni i

prirodni, znakovi koji pokazuju da se nešto doga

a, ili

e se doga

ati, ili ne-

što što se mora odraditi. Takvi znakovi pružaju informacije ili upute i lako je
pretpostaviti da se jezik sastoji od sli

nih znakova. Me

utim, kad pogledamo

uporabu termina

zna

iti

zna

enje

kada se odnose na jezik, vidimo da se ri-

jetko, ako i ikad, podrazumijevaju ovakvo shva

anje znaka (iako

emo ubrzo

uvidjeti da su mnogi jezikoslovci ostali dosljedni toj analogiji).

Najzanimljiviju uporabu termina pronalazimo u re

enici

Što zna

i kali-

grafija

Kaligrafija zna

i lijepo pisanje

. Odgovoriti na takvo pitanje zna

da govornik smatra da

e slušatelj razumjeti njegove rije

i. To je, naravno,

karakteristika rje

nika. Oni osiguravaju definicije predlažu

i rije

i ili fraze

koje, kako razumijemo, imaju

isto

zna

enje, iako pitanje što je zapravo jed-

nakost ne možemo izbje

i (4.1.). Raspon do kojeg se bavimo terminom

zna

enja u smislu ekvivalencije termina još je jasniji kad pogledamo strane

hrvatistika

studentski jezikoslovni

asopis

Pokušajmo sada smjestiti semantiku unutar jezikoslovlja i vidjeti što

podrazumijeva. Za po

etak možemo pretpostaviti da je semantika sastavnica

ili razina jezikoslovlja isto kao i fonetika i gramatika. Štoviše, gotovo su svi
jezikoslovci eksplicitno ili implicitno prihvatili jezikoslovni model po koje-
mu je semantika na jednoj strani, fonetika na drugoj, a gramatika negdje iz-
me

u (iako nije isklju

ivo postojanje još nekih razina osim tih triju). Mogu

nost toga dovoljno je o

ita. Jezik se može promatrati kao komunikacijski

sustav koji se odnosi na nešto što treba biti komunicirano i onoga / ono tko /
što komunicira, poruku s jedne strane povezuje sa znakovima i simbolima.
Švicarski jezikoslovac Ferdinand de Saussure imenovao je to ozna

enikom

(

signifiant

) i ozna

iteljem (

signifie

). (Nažalost, rabio je termin znak (

sign

)

kao zajedni

ki nazivnik obaju pojmova, ali neki njegovi nasljednici rabili su

taj naziv samo za ozna

enika). Primjeri su komunikacijskih sustava brojni i

svi su, bez sumnje, jednostavniji od jezika. Na primjer, semafor pomo

u su-

stava boja i kombinacija istih upu

uje voza

e trebaju li i

i ili stati (upozo-

rava ih i da

e dobiti takve upute). Sli

no tome, životinje komuniciraju gla-

sanjem. Giboni, na primjer, imaju razne na

ine glasanja kojima javljaju da

su pronašli hranu, prijatelje, da su u opasnosti, da traže društvo, a imaju i
poseban zvuk kojim pokazuju svoj položaj i podru

je koje pokriva jedna

skupina.

Iako je razumljivo promatrati jezik kao primarno komunikacijski su-

stav, iz nekoliko razloga ne smijemo tu analogiju upotrebljavati za druge
sustave. Ponajprije, jezik nema uvijek

poruku

u pravom smislu, posebice ne

u smislu davanja dijela informacije; djelomi

na je funkcija jezika povezana i

s društvenim odnosima (vidi 2.4. i 3.2.), što pronalazimo i kod komunikacije
me

u životinjama. Kao drugo, u jeziku su i znakovi i poruke (ozna

itelji i

ozna

enici) vrlo složeni, a njihov je odnos još složeniji. Zbog toga se

esto

kaže da se

ljudski

jezici razlikuju više po vrsti nego po stupnju. Kao tre

e, u

jeziku je dosta teško, gotovo nemogu

e, precizirati koja je poruka. Kod dru-

gih komunikacijskih sustava nema tih problema jer se poruka jasno može
identificirati neovisno o smislu jezika (u engleskom crveno zna

i stop). Za

jezik op

enito ne postoji takvo lako rješenje jer ne možemo definirati zna

nje (

poruku

) neovisno od jezika. Možemo samo doku

iti jedan dio zna

enja

iz drugog dijela, samo opisati jezik u smislu koji jezik dopušta.

Predložio sam da se jezikoslovlje promatra kao

znanstveno

prou

avanje

jezika. Jedan je od osnovnih zahtjeva empirija. Ako je semantika dio jeziko-
slovlja, tako

er mora biti znanstvena. O to

nom se definiranju znanstvenosti

i empirije još uvijek raspravlja, ali jedan je od glavnih kriterija znanstvenosti
da izjave trebaju biti provjerene promatranjem. To je lako primijeniti na
fonetiku jer samo promatramo promjene koje se doga

aju kad osoba govori.

Možemo, štoviše, opisati stanje govornih organa ili, uz pomo

znanstvenih