JU MSŠ Nikola Tesla

Kozarska Dubica

Maturski rad iz Istorije

PRVI SRPSKI USTANAK

Mentor:

Učenik:

Milorad Mikić

Uroš Tomaš IV

1

Kozarska Dubica, maj 2017.

PRVI SRPSKI USTANAK

JU MSŠ NIKOLA TESLA

Uroš Tomaš

S A D R Ž A J

Strana

1

.

UVOD...................................................................................................................................... 1

2. STANJE U BEOGRADSKOM PAŠALUKU PRED PRVI SRPSKI USTANAK................2

2.1. Povratak dahija.................................................................................................................3
2.2. Vladavina dahija..............................................................................................................3
2.3. Sječa knezova...................................................................................................................4
2.4. Zbor u Orašcu.................................................................................................................. 5
2.5. Buna protih dahija............................................................................................................6
2.6. Skupština u Ostružnici.....................................................................................................8
2.7. Opsada Beograda i pogubljenje dahija............................................................................9

3. USTANAK............................................................................................................................10

3.1.  Ičkov mir.......................................................................................................................10
3.3. Opsada Beograda 1806..................................................................................................11
3.4. Ofanzive ustanika...........................................................................................................11
3.5. Slom ustanika.................................................................................................................12
3.6. Praviteljstvujušći sovjet.................................................................................................12
3.7. Posljedice Prvog srpskog ustanka..................................................................................13

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................... 13

background image

PRVI SRPSKI USTANAK

JU MSŠ NIKOLA TESLA

Uroš Tomaš

2

2.  STANJE   U   BEOGRADSKOM   PAŠALUKU   PRED   PRVI   SRPSKI 
USTANAK

U   18.   vijeku   turski   feudalizam   se   polako   raspada,   a   rezultat   toga   je   slabljenje   i   samog 
položaja. Turska vojska počinje da slabi, njena moć opada i tako u Evropi gubi status velike 
vojne  sile.  To  su  jedni  od  glavnih  razloga  zašto  Turska gubi  položaj  velike  imperije,  tj. 
Osmanskog carstva.

Beogradski   pašaluk   imao   je   dvanaest   nahija   u   kome   je   početkom   19.   vijeka   živjelo   oko 
400.000 stanovnika. Stanovnici su uglavnom bili pravoslavni Srbi, bilo je i nešto domaćih 
Muslimana, Vlaha, Jevreja i Roma. 

Posljednji austrijsko-turski rat koji se vodio od 1788. do   1791. Okončan je Svištovskim 
mirom. Srbi su kao dobrovoljci učestvovali na strani Austrije. Ovaj period srpske istorije se 
naziva Kočina krajina, po Koči Anđelkoviću, jednom od srpskih komandanata. Svištovskim 
mirom   Srbi   nisu   dobili   oslobođenje   od   turske   vlasti,   već   samo   amnestiju.   Da   bi   smirio 
situaciju, Selim III je fermanima iz 1793 i 1794. potvrdio Srbima organe vlasti, tako da su, 
pored   vezira   i   kadije,   upravljali   i   knezovi,   a   u   knežinama   oborknezovi.   Tada   je   u 
Beogradskom pašaluku bilo 45 knežina.Fermanom od aprila 1796. godine, na čelo 12 nahija 
birani su obor-knezovi, koji su sami ubirali poreze i predavali ih vlastima (čak su djelimično 
vršili i sudsku i upravnu vlast u svojim knežinama), ali sukobi između janjičara, koji su i dalje 
htjeli najvišu vlast i spahija, koji su željeli osvetu, zbog ugroženog položaja, sve više su 
zaoštravani.

Dolaskom   novog   paše   Abu   Bekira,   situacija   u   Srbiji   se   dosta   izmjenila.   Odmah   poslije 
njegovog   dolaska   u   Niš,   organizovano   je   ubistvo   tadašnjeg   predvodnika   janjičara,   Deli-
Ahmeta. Prilikom njegove posjete Nišu, s leđa ga je ubio jedan od pašinih sluga.

Odmah   nakon   toga,   posebnim   fermanom   paša   je   naredio   janjičarima   da   se   povuku   iz 
Beograda  i   pašaluka.   Janjičari  su   se   pretežno   sklonili   u   susjedne  pokrajine.   U  narednom 
periodu u Srbiji dolazi do oživljavanja privrede, a tako je bilo u Srbiji na početku vladavine 
Hadži Mustafe, nasljednika Abu Bekira. Čak su za vrijeme njegove vladavine neki Srbi, kao 
Aleksa   Nenadović,   došli   do   položaja   obor-knezova,   zato   su   novog   pašu   neki   nazivali 
"srpskom majkom".

PRVI SRPSKI USTANAK

JU MSŠ NIKOLA TESLA

Uroš Tomaš

3

2.1. Povratak dahija

Janjičari koji su protjeraninašli su utočište u Vidinu, i to kod Osmana Pazvanoglua sina 
vidinskog   ajana,   Osman   je   bio   zaslužan   po   nagovoru   janjičara,   za   napad   na   nahije 
beogradskog pašaluka. Porta je primorana da se brani i zato uključuje Srbe u borbu protiv 
janjičara. Već krajem 1793. godine Srbi kod sela Kolara učestvuju u borbi protiv janjičara 
koji su zauzeli Požarevac i krenuli prema Smederevu. Zbog opasnosti od daljih janjičarskih 
napada, 1797. godine na čelu sa Stankom Arambašićemformirana je srpska narodna vojska , 
koja   je   krajem   aprila   1797.   godine   brojala   preko   16.000   ljudi.   Međutim,   približavanje 
francuskih trupa turskim teritorijama uticalo je na Portu 1798. godine da zaključi savez sa 
Rusijom, uz garanciju da će obje strane steći posjede.

Porta nije uspjela da smiri janjičare i Hadži Mustafa mora da im dozvoli da se vrate u pašaluk  
bez obzira što su fermanom protjerani iz Beograda. U početku, janjičari, koji su se već vratili 
u Srbiju, nisu toliko navaljivali na pašu da im vrati oduzeta imanja, ali veoma brzo sukobili su 
se sa domaćim obor-knezovima. Situacija u zemlji se naročito pogoršala kada su janjičari 
ustali i protiv samog paše. Zbog toga je on za rat protiv janjičara angažovao Srbe, Turke, ali i 
svog sina Derviš-bega. Međutim, u julu 1801. godine janjičari su zauzeli Beograd i natjerali 
pašu da udalji svoju vojsku. Ubrzo nakon povlačenja Srba i odlaska Turaka u Niš, Hadži-
Mustafa je ubijen 15. decembra, baš onog dana kad mu je sin, skoro stigaodo Beograda.

Vrhovnu vlast tada su preuzeli četiri vođe janjičara, KučukAlija , Aganlija, MulaJusuf   i 
Mehmed-aga Fočić. Nazivali su sebe dahijama, a svakom od njih pripao je jedan dio zemlje, a 
zajedničku vlast vršili su iz Beograda. Dahije su sami ubirali poreze i druge dažbine, sudili i 
presuđivali po svojoj volji. A sve povlastice iz 1793. i 1794. godine su ukinute.

Turska Porta je bila potpuno nemoćna, što je ugrozilo autoritet centralne vlasti i sultana. Kao 
nasljednik,   u   Beograd   je   stigao   Hasan-paša,   koji   nije   imao   nekog   velikog   uticaja   ni   na 
dahijeni na tadašnju vlast. Porta se bojala da bi janjičari doveli Pazvanoglua i to bi dovelo do 
još većih sukoba u Srbiji, i zato je odlučila da oprosti janjičarima svu krivicu. Porta je to 
učinila posebnim pismom 10. Maja 1802. godine.

2.2. Vladavina dahija

Pošto janjičari već uveliko terorišu srpski narod u pašaluku, Srbi su odlučili da se ujedine sve 
srpske društvene snage i da se digne ustanak.   U Zemunu se okupio veliki broj Mustafa-
pašinih prijatelja, Srba i Turaka, među kojima je najistaknutiji bio Petar Ičko, a na turskoj 
strani najviše se isticao nekadašnji pašin blagajnik Hasan-beg, na čijoj je strani bio i veliki 
broj spahija, koji su bili ugroženi od dahija. Oni su već u ljeto 1802. godine pokušali da 
organizuju neki veći pokret u Srbiji, ali su zbog prerane akcije oko Požarevca i ispod Avale, 
pretrpjeli neuspjeh. Nakon ovog poraza,sve veći pritisak dahije su vršile nad spahijama i zbog 
toga pobunjenici šalju pismo u Carigrad tražeći pomoć sultana Selima III.

Ništa nije drugačije bilo ni u Crnoj Gori. Crnogorci su bili spremni da se priključe 
zajedničkom ustanku u Beogradskom pašaluku. Vladika Petar I je početkom 1804. godine 
pisao dečanskom igumanu da će Crnogorci zajedno sa Srbijancima dići organizovan ustanak 
protiv Turaka. Takođe, on je 1803. godine u Rusiju uputio arhimandrita Arsenija Gagovića da 
traži rusku pomoć. Međutim, Rusija je u to vrijeme bila u savezu sa Turskom, pa zato nije 

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti