PRAVNI FAKULTET
BEZBJEDNOST
SEMINARSKI RAD
NASLJEDNO PRAVO
BRAČNI DRUG KAO ZAKONSKI NASLJEDNIK
Student Profesor
Emir Hurić Doc.dr Blanka Oršolić
3
2. BRAK
Brak je društveni odnos koji je tokom vremena postao pravno uređen odnos i poseban porodični
pravni institut. Ne može se definisati u sveopćem značenju za sve narode i za sva vremena.
Moderni zakonodavac se suzdržava od pokušaja da predoči neku određenu sliku braka. U
europskim zemljama razvile su se o braku određene općepriznate predodžbe. Temeljne
predodžbe o braku povezane su u nekoliko njegovih trajnih obilježja kao što su:
2
Načelo pristanka
na brak, a to znači da se brak može zasnovati samo na slobodnoj odluci muškarca i žene,
dobrovoljnost.Monogamija jer se u vjerskom i kulturnom krugu brak shvaća kao duhovna i
tjelesna zajednica.Dobrovoljni pristanak i izjava moraju biti date pred matičarem koji ima
svojstvo državnog službenika.
Sklapanjem braka nastaje novi pravni odnos. Pravno uređenje tog odnosa sastoji se u
propisivanju sadržajno različitih pravnih pravila. Dio tih pravila čine norme o sklapanju braka, a
u njima pravni poredak određuje ko može sklopiti brak, pretpostavke za brak te postupak
sklapanja braka. Brak se prema odredbi porodičnog zakona može sklopiti saglasnom izjavom
žene i muškarca građanskom (obaveznom) i vjerskom (neobaveznom) obliku. Pravo na sklapanje
braka priznato je i zaštićeno u međunarodnom sistemu prava čovjeka.
Osobe koje namjeravaju sklopiti brak osobno podnose prijavu matičaru u općini u kojoj žele
sklopiti brak, jer mjesna nadležnost za sklapanje braka nije određena. Uz prijavu se prilažu
izvodi iz matične knjige rođenih, a kada je to potrebno i druge isprave. U naročito opravdanim
slučajevima, nadležni općinski organ uprave može rješenjem dozvoliti da se brak sklopi ako je
prisutan samo jedan bračni partner i punomoćnik drugog. U punomoći koja mora biti ovjerena od
suda ili notara, moraju biti tačno navedeni lični podaci davaoca punomoći, punomoćnika i osobe
sa kojom davalac punomoći želi sklopiti brak i datum sklapanja punomoći. Punomoć važi 60
dana od dana ovjeravanja.
Porodični zakon propisuje dvije skupine pretpostavka za sklapanje braka. Svaka od njih temelji
se na određenoj vrsti razloga zbog kojih pravi sistem ne dopušta sklapanja braka. Postoji razlika
u pravnim sankcijama. Prvu skupinu čine pretpostavke bez čijeg nastupanja brak pravno uopće
2
Simpson, B., Changing Families: An Ethnographic Approach to Divorce and Separation. Oxford: Berg.,
1998., str. 56.
4
ne nastaje, a to su pretpostavke za postojanje braka. Za povredu odredbi o tim pretpostavkama
sankcija je radikalna jer ne nastaju pravne posljedice braka. Druga kategorija pretpostavaka ne
djeluje na nastanak odnosno postojanje braka, ali utječu na njegovu pravnu valjanost. To su
pretpostavke za valjanost braka i obuhvaćaju slučajeve kad nastaju pravne posljedice braka, a
sankcija za povredu sastoji se u mogućnosti poništenja braka.
2.1.
Porodično pravo
Tradicionalno, porodično pravo smatralo s dijelom građanskog prava, što je danas vidljivo u
građanskim zakonicima pojedinih zemalja (kao npr. u Austriji, Njemačkoj, Italiji), koji sadrže i
norme porodičnog prava
3
. U modernoj pravnoj nauci, zastupa se učenje o porodičnom pravu kao
samostalnoj grani prava, čije su norme izdvojene u zasebnu cijelinu i čine samostalan dio
pravnog sistema. Norme mogu biti sadržane u cjelovitom porodičnom zakonu ili u nekoliko
odvojenih zakona. Pravno uređenje porodičnih odnosa, te porodično zakonodavstvo predmet su
istraživanja pravne nauke.
Porodični odnosi, koje uređuju pravna pravila porodičnog prava, su posebni društveni odnosi
koji u svakom društvu, odnosno pravnom sistemu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu
zaštitu. Važnost tih odnosa je u tome što se u njima rađa i podiže potomstvo, osigurava opstanak
pojedinaca, a time i društvene zajednice, odnosno što se putem njih zadovoljavaju biološke,
osjećajne i druge intimne ljudske potrebe. Pravnim propisima određni su subjekti porodično-
pravnih odnosa, pretpostavke za njihov nastanak, pravni učinci koje proizvode, kao i
pretpostavke te učinci prestanka tih odnosa. Pravnim propisima porodičnog prava uređuju se
odnosi između:
4
−
bračnih i vanbračnih drugova,
−
roditelja i djece,
−
posvojitelja i posvojčadi,
−
pomoćnika i štićenika, te
−
uzdržavatelja i primatelja uzdržavanja.
3
Boele-Woelki, K., The principles of European family law: Its aims and prospects. Utrecht Law Review,
2005., str. 160-168.
4
Ibid
., str. 160-168.
