Osnovi sistema zaštite skripta
1
PITANJA I ODGOVORI ZA ISPIT IZ PREDMETA OSNOVI SISTEMA
ZAŠTITE
1. Pojam i definicija sistema
U prvoj grupi
: „Sistem je matematička apstrakcija koja služi kao model neke dinamičke pojave“.
U drugoj grupi
: „Sistem je skup međusobno povezanih komponenti različite prirode, uređenih po
odnosima, koje poseduju potpuno određena svojstva. Taj skup se karakteriše jedinstvom, koje se
izražava u integralnim svojstvima i funkciji skupa“.
U trećoj grupi
: „Sistem je skup pojmova ili predmeta, koji ima ulaze i saglasno njima produkuje
izlaze, ostvarujući pritom cilj maksimizacije određenih funkcija ulaza i izlaza.
Opšta definicija
: „Sistem je skup izdvojenih, međusobno i na određen način povezanih elemenata
koji sa svojim okruženjem čine celinu“.
S = {E, V, F}
S – Sistem
E – Skup elemenata sistema
V – skup veza
F – funkcija sistema
2. Struktura sistema
Povezanost elemenata definiše strukturu sistema. Ta povezanost može da bude vrlo različita tako se
nad nekim datim, elementima može definisati više struktura. Na primer, voda može da se posmatra
kao osnovni element u sistemu za gašenje požara, ali isto tako kao osnovni element različitih
tehnoloških procesa (proizvodnja piva, masti i ulja i slično).
2
Skup elemenata i veza među elementima čini strukturu sistema.
Njene osnovne karakteristike su
uređenost
i
organizovanost
.
Uređenost
je odraz odnosa među
elementima i vezama sistema uspostavljenih pri njegovom formiranju i funkcionisanju.
Organizovanost
, pored uređenosti, podrazumeva i specifične odnose i uloge elemenata sa gledišta
njihovih doprinosa ciljevima i funkcionisanju celine.
Struktura sistema se može posmatrati sa više aspekta:
sa aspekta promene
,
određenosti
,
obuhvatnosti
i
pojavnog oblika
.
Sa aspekta promene
postoje
statičke
i
dinamičke
strukture. Struktura je
statička
ako se elementi i
među njima ustanovljenje veze ne menjaju tokom vremena. U suprotnom, struktura je
dinamička
.
S obzirom na određenost
, strukture mogu biti
determinističke
i
nedeterminističke
.
Determinističke
strukture određuju izvesnost i jednoznačnost veza između elementima sistema.
Neizvesnost, slučajnost, neodređenost i višeznačnost veza određuje
nedeterminost
struktura.
Sa gledištu obuhvatnosti
postoje:
parcijalne
,
integralne
i
sistemske
strukture.
Parcijalne
strukture
odražavaju samo jedan aspekt posmatranja sistema ili više aspekta posmatranja dela sistema.
Integralna
struktura odražava nekoliko aspekta posmatranja na nivou celine.
Sistemaska
je ona
struktura koja odražava sve relevantne elemente i veze za sve bitne aspekte posmatranja.
Prema
pojavnom
obliku
strukture se dele na:
redne
,
paralelne
,
ciklične
,
hijerarhijske
i
kompleksne
. Kod
redne
strukture elementi su povezani u niz. Kod
paralelne
paralelno. Kod
ciklične
strukture karakteriše se postojanje povratne veze ili povezanosti elemenata u zatvoreni niz.
Hijerarhijska
struktura je struktura sa stanjem podčinjenosti, neravnopravnih veza među
elementima.
Struktura koja se ne može svesti ni na jedan od navedenih oblika je
kompleksna
.
3. Klasifikacija sistema
Klasifikacija sistema se može izvršiti prema različitim kriterijumima,
prema
prirodi
nastanka
,
odnosu
prema
okolini
,
prema
transformaciji
ulaza
u
izlaz
.

4
4. Merenje i merne skale
Ideja o kvalitetu kao pokazatelju usaglašenosti sa ciljem može se realizovati samo ukoliko postoji
mogućnost za merenje kvaliteta.
Pod merenjem se podrazumeva postupak poređenja elemenata (objekata, sistema) po određenim
pokazateljima, odnosno osobinama.
Nominalna
(
klasifikaciona
) skala se primenjuje za utvrđivanje pripadnosti elemenata nekom skupu
(klasi) i razlike među njima. Svaka klasa ima svoju oznaku. Elementi u okviru klasa nose oznaku
klase, odnosno isti broj. Na primer: klasifikacija oruđa za rad prema stepenu mehanizacije i
automatizacije, klasifikacija povreda radnika prema stepenu obrazovanja radnika. Nominalna skala je
kvalitativna skala.
Skala
poretka
(
redosleda
) se koristi za utvrđivanje uređenosti elemenata po jednom ili više
svojstava. Brojevi u njoj označavaju poredak elemenata, ali ne omogućavaju da se utvrdi za koliko je
ili koliko puta jedan element značajniji od drugog.
Intervalna
skala
se primenjuje za utvrđivanje razlike među svojstvima elemenata. Ona dozvoljava
klasifikaciju i poređenje kao i kvantitativno ocenjivanje razlike između klasa. Zbog toga se uvodi
proizvoljni početak intervala (nulta tačka) i jedinica mere. Na primer izražavanje mase u
kg
ili dužine
u
m
.
Skala
odnosa
je poseban oblik
intervalne
skale
. Ipak, ova skala je znatno savršenija od intervalne jer
omogućava da se utvrdi koliko je puta izmerena vrednost svojstva jednog elementa veća od izmerene
vrednosti istog svojstva drugog elementa.
Apsolutna
skala
je najsavršenija skala. Skup dozvoljenih transformacija sadrži samo identičnu
transformaciju.
Apsolutna
skala
se najčešće razmatra u okviru skale odnosa. Ima apsolutnu nultu tačku. Za razliku od
skale odnosa, apsolutna skala se sastoji iz skupa F dozvoljenih transformacija jednog elementa i
predstavlja istovetnu transformaciju.
Izbor
skale
zavisi od karaktera odnosa među elementima empirijskog sistema, kvaliteta informacija i
cilja istraživanja. Kvantitativne skale zahtevaju znatno kvalitetnije informacije od kvalitativnih skala.
5
Za prikupljanje ovakvih informacija potrebno je dosta vremena, pa je svrsishodno najpre uskladiti tip
skale sa ciljem istraživanja.
5. Algoritam upravljanja
Svi sistemi funkcionišu u uslovima stalnih spoljašnjih i unutrašnjih smetnji. Ove smetnje utiču na
promenu ponašanja sistema, deluju dezorganizujuće na sistem i povećavaju njegovu entropiju,
upravljanje ima antientropijski karakter koji nastoji da održi dinamičku ravnotežu sistema. Ova
funkcija upravljanja se ostvaruje zahvaljujući postojanju informacija.
Informacija je, dakle, osnov
upravljanja
. U sistemu upravljanja postoje dva smera prostiranja signala;
direktan
i
povratan
.
Stoga postoje i dve vrste informacija:
informacije
direktne
veze
i
informacije
povratne
veze
.
Informacije
direktne
veze
nose upravljačke poruke. Na osnovu njih se deluje na upravljani sistem ili
okruženje i po potrebi, menja karakter njihovog ponašanja. Preko
informacija
povratne
veze
upravljački sistem prima poruke o stanju ili ponašanju upravljanog sistema i okruženja, na osnovu
čega donosi odluku o potrebi formiranja upravljačkog dejstva.
Upravljanju informacija je resurs-kod pripremanja odluka, njihov cilj-kod donošenja odluka i
sredstvo za realizovanje odluka.
Algoritam
upravljanja
je skup pravila o tome kako formirati i realizovati upravljačko dejstvo na
osnovu informacija povratne veze, kriterijuma i ograničenja.
Faze upravljanja kvaliteta su:
-
Planiranje kvaliteta;
-
Organizovanje za kvalitet;
-
Realizovanje kvaliteta;
-
Kontrola kvaliteta.
U okviru
planiranja
kvaliteta
planiraju se: željeni nivo kvaliteta (optimalni kvalitet), resursi
neophodni za njegovo postizanje i održavanje, kao i konkretne aktivnosti za obezbeđenje zahtevanog
kvaliteta.
Kontrolom
kvaliteta
proverava se ispunjenost planiranih vrednosti pokazatelja kvaliteta, definišu,
generišu i sprovode potrebne korektivne aktivnosti, vrednuju njihovi rezultati i utiče na poboljšanje
kvaliteta.

7
Populacija različitih vrsta biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama koji žive na istom staništu
povezane su međusobno u složenu celinu koja se naziva životna zajednica ili
biocenoza
.
Biocenozu
čine:
fitocenoza
( biljna zajednica),
zoocenoza
(životinjska zajednica) i
mikrobiocenoza
(zajednica mirkoorganizama).
Biotop
je prostorno ograničeni deo biosfere okarakterisan kombinacijom ekoloških faktora, koji su
ravnomerni u pogledu njihove veličine i ritma njihovih vremenskih kolebanja. Jedinstvo biotopa i
biocenoze čini najviši realni biotički sistem na zemlji-
ekosistem
.
Prirodni
ekosistemi
su nastali i razvijali se prirodnim putem, stvarajući tako svoje glavno obeležije u
pogledu biotičkih i abiotičkih osobina. To su ekosistemi u kojima se uticaj čoveka nije bitno
razlikovao od uticaja drugih živih bića.
Elementi ekosistema se mogu podeliti na:
-
Abiotičke
, to su faktori sredine koji deluju na živa bića (toplota, vlaga, svetlost, vazduh,
karakteristike zemljišta i reljefa);
-
Biotičke
, kompleksi međusobnih dejstva svih živih bića (biljke, životinje i ljudi);
-
Antropogene
, celokupno delovanje čoveka na prirodu.
Jedna od bitnih osobina elemenata ekosistem je njihova stalna promenjivost.
7. Tehnološki sistem
Tehničko-tehnološki progres uslovljen razvojem novim tehnologijama, materijalan informacionih
sistema dovodi do promena u sadržaju i karakteru rada.
Definicija tehnologije i njeno mesto se različito posmatra u svetskoj literaturi i praksi. Razlozi tome su
mnogobrojni od shvatanja pojedinih autora da se pojam tehnologije definiše slobodno prema svojim
istraživačkim potrebama, pa do činjenice da postoje bitno različite vizije, pogledi na svet, pa samim
tim i na tehnologiju i tehnološki progres.
Pod tehnologijom podrazumeva se proučavanje takvih procesa, postupaka i operacija pomoću kojih se
iz polaznih sirovina dobijaju finalni produkti. Skup organizovanih integralinih radnih aktivnosti u
procesu rada u kome se odgovarajućim postupcima i operacijama na zadatom objektu ostvaruje
određeni cilj, predstavlja tehnološki sistem.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti