Baze podataka

BAZE PODATAKA
Od samog početka korištenja računara , obrada različitih vrsta podataka bila je jedan od osnovnih zadataka. Podaci i informacije su postali pokretačka snaga modernog poslovanja na Zapadu pa i cijelom svijetu. Kada želimo da imamo kvalitetne informacije o svim segmentima našeg poslovnog ili čak privatnog života najbolje je da na određen način organizujemo sve podatke koje mogu da nam pruže informacije koje su od velike važnosti u trenutku kada su nam potrebne. Tada bi bilo najbolje da podaci za svaki pojedini element budu organizovani tako da se mogu smjestiti u tabele sa istovrsnim zaglavljem. Često mora da bude i više tabela koje bi obuhvatili sve segmente našeg interesovanja. Svi ti segmenti se nerijetko zbog svoje prirode moraju organizovati u posebne tabele, a te tabele se mogu povezivati preko određenih zajedničkih elemenata. Skup više tih tabela koje služe jednom zajedničkom cilju, zajednosa njihovim veznim elementima naziva se bazom podataka. Njihov zajednicki cilj se odnosi na svođenje veoma brze i uspješne informacije o svim događajima koji se dešavaju unutar jedne cjeline. Kada kucamo nešto u Wordu, vršimo neke tabelarne proračune u Exelu u više tabela onda imamo dodira sa bazom podataka. To je u stvari pitanje organizacije naših podataka. Ako ispisivamo datoteke u Wordu i smještamo ih po određenim direktorijima na neki način organizujemo bazu podataka. U slučaju kada naša baza postane toliko komplikovana da nismo više u stanju da jednostavno kontrolišemo tok i razvoj podataka potrebno je preći na viši stepen organizacije podataka i početi razmišljati o sistemu za upravljanje bazom podataka. Postoji više sistema za rad sa bazama podataka kao što su: DBSM, ACCESS, FOXPRO, ORACLE, MICROSOFT SQL, DB2, XML itd.
Baze podataka predstavljaju višinivo rada sa podacima u odnosu na klasične programske jezike. Riječ je o tehnologiji koja je nastala s namjerom da se uklone slabosti tradicionalne “automatske obrade podataka” iz 60-tih i 70-tih godina 20.vijeka. Ta tehnologija osigurala je veću produktivnost, kvalitet i pouzdanost u razvoju aplikacija koje se svode na pohranjivanje i pretraživanje podataka u računaru.

Sistem za upravljanje bazom podataka (Data Base Management System – DBMS) je poslužitelj (server) baze podataka.On oblikuje fizički prikaz baze u skladu s traženom logičkom strukturom.Takođe, on obavlja u ime klijenata sve operacije s podacima. Dalje, on je u stanju podržati razne baze, od kojih svaka može imati svoju logičku strukturu, ali u skladu s istim modelom. Isto tako, brine se za sigurnost podataka, te automatizuje administrativne poslove s bazom. Podaci u bazi su logički organizovani u skladu s nekim modelom podataka.Model podataka je skup pravila koja određuju kako može izgledati logička struktura baze.Model čini osnovu za koncipiranje, projektovanje i implementaciju baze. Dosadašnji DBMS-i obično su podržavali neki od sljedećih modela:
Relacijski model.Zasnovan na matematičkom pojmu relacije. I podaci i veze među podacima prikazuju se “pravougaonim” tabelama.
Mrežni model.Baza je predstavljena usmjerenim grafom.Čvorovi su tipovi zapisa, a lukovi definišu veze između tipova zapisa.
Hijerarhijski model.Baza je predstavljena jednim stablom iligrupom stabala. Čvorovi su tipovi zapisa, a hijerarhijski odnos “nadređeni-podređeni” izražava veze među
tipovima zapisa.
Objektni model.Inspirisan je objektno-orijentisanim programskim jezicima. Baza je skup trajno pohranjenih objekata koji se sastoje od svojih internih podataka i “metoda” (operacija) za rukovanje s tim podacima. Svaki objekat pripada nekoj klasi.Izmedu klasa se uspostavljaju veze nasljeđivanja, agregacije, odnosno međusobnog korišćenja operacija.
Hijerarhijski i mrežni model bili su u upotrebi u 60-tim i 70-tim godinama 20.vijeka. Od 80-tih godina pa sve do današnjih dana dominira relacijski model. Očekivani prijelaz na objektni model za sada se nije desio, tako da današnje baze podataka uglavnom još uvijek možemo poistovjetiti s relacijskim bazama.