2
1. UVOD
Za uspješno poslovanje preduzeća i uspešno obavljanje revizije neophodno
jepoznavati osnovne postavke analize finansijskih izvještaja. Suština definisanja pojma
analize finansijskih izvještaja nalazi se u shvatanju da analiza treba da podvrgne
posmatranju, ispitivanju, ocjeni i formulisanju dijagnoze onih procesa koji su se desili u
kompaniji i koji se kao takvi nalaze sažeti i opredmećeni u okviru finansijskih izvještaja.
Finansijska analiza predstavlja iscrpno “istraživanje, kvantificiranje, deskripciju i
ocenu finansijskog statusa i uspješnosti poslovanja preduzeća.” Iz prethodne definicije
proizlazi da su predmet analize finansijski izvještaji, konkretno, godišnji izvještaj
kompanije, koji sadrži bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o tokovima gotovine, izvještaj
o promjenama na kapitalu, napomene i izvještaj revizora. Uz pomenute, obavezne elemente
godišnjeg izvještaja, predmet analize su i svi drugi segmenti godišnjeg izvještaja, koji nisu
obavezni, kao što su pismo menadžmenta upućeno akcionarima kompanije (
Letter to
shareholder
) i dodatne diskusije i analize menadžmenta (
Management Discussion and
Analysis
).
Pošto dobro organizovano računovodstvo obezbjeđuje sistematsku i hronološku
evidenciju poslovnih transakcija i drugih događaja, to ono obezbjeđuje i zaokruženu sliku
efekata poslovnih transakcija u obliku godišnjeg izvještaja. Ciljevi analize finansijskih
izvještaja mogu se podjeliti na opšte i posebne ciljeve. Opšti ciljevi odnose se na
sagledavanje zarađivačke sposobnosti (rentabilnosti, profitabilnosti, uspješnosti) kompanije
i finansijskog položaja (statusa) kompanije, njezinih novčanih tokova i promjena na kapitalu
u cilju pružanja informacija korisnicima (naručiocima) analize.
Predmet seminarskog rada su finansijski izvještaji kao predmet analize.Rad je
struktuisan na način kako je navedeno u sadržaju ovog rada.
4
finansijskimizvještajima (vidjeti Sliku 2.)bilans stanja,bilans uspjeha,izvještaj o tokovima
gotovine iizvještaj o promjenama na kapitalu.
Slika 2. Aktivnosti kompanije
2
Poslovne aktivnosti kompanije opredmećene su u bilansu uspjeha. Investicione
aktivnosti su materijalizovane u bilansu stanja, kao i finansijske aktivnosti.Izvještaj o
tokovima gotovine i izvještaj o promjenama na kapitalu predstavljajuizvedene izvještaje koji
se sačinjavaju na osnovu bilansa stanja i bilansa uspjeha.Naravno, prikaz na Slici 2 ne treba
shvatiti deterministički, jer se efekti određenih aktivnosti mogu vidjeti i u drugim
izvještajima. Efekti investicione aktivnosti (prodaja stalnih sredstava uz ostvarenje dobitaka
ili gubitaka na prodaji, obezvređenje tih sredstava) mogu se vidjeti i u bilansu uspjeha.U tom
smislu, radi analize cjeline poslovanja neke kompanije kao predmet analize pojavljuju se svi
finansijski izvještaji.
2
Knežević,G.,(2009),Analiza finansijskih izvještaja,Beograd,str.10
5
3. BILANS STANJA KAO PREDMET ANALIZE
Bilans stanja je trenutna slika finansijskog položaja neke kompanije na određenidan.
On prikazuje veličinu i strukturu sredstava i izvora finansiranja.Struktura sredstava, aktiva,
ukazuje na način na koji su sredstva uložena (investiciona aktivnost), dok struktura izvora
finansiranja, pasiva, ukazuje na efekte finansijske aktivnosti, odnosno finansijsku strukturu
(konstituciju) nekog preduzeća.
3
Aktiva preduzeća, koja zadovoljava prethodno nabrojane karakteristike, sedalje u
bilansu stanja djeli na slijedeće:stalna (fiksna, dugoročna) sredstva iobrtna (tekuća,
kratkoročna) sredstva. Razlika između stalnih i obrtnih sredstava je u ispunjavanju slijedećih
karakteristika:sredstvo će biti razvrstano kao kratkoročno ako se očekuje da će se potrošitiu
redovnom toku poslovnog ciklusa preduzeća ili u periodu do 12 mjeseci,odnosno biće
razvrstano kao dugoročno, ako će se potrošiti tek protekomviše poslovnih ciklusa, odnosno u
periodu dužem od 12 mjeseci,sredstvo je kratkoročno ako se primarno drži za svrhu prodaje
u roku do 12 mjeseci, ako se drži u cilju prodaje u periodu dužem od 12 mjeseci treba
garazvrstati kao dugoročno sredstvo isredstvo je kratkoročno ako je u pitanju novac ili
novčani ekvivalenti čijaupotreba nije ograničena.
Stalna ili dugoročna sredstva se mogu podjeliti na :materijalna (nekretnine,
postrojenja, oprema ),nematerijalna (naučno i tehničko znanje, dizajn, implementacija novih
procesaili sistema, licence, intelektualna imovina, tržišno znanje i trgovačkemarke)
idugoročni finansijski plasmani (zajmovi dati drugim preduzećima, ulaganjazadržana do
dospjeća - obveznice drugih preduzeća i učešća u kapitalu).
Kratkoročna ili obrtna sredstva se mogu razvrstati na:zalihe (materijala, gotovih
proizvoda, nedovršene proizvodnje, robe...),kupci i druga potraživanja,dati avansi,ostala
kratkoročna potraživanja,novac i novčani ekvivalenti (gotovina u blagajni, depoziti po
viđenju, gotovinskiekvivalenti-akcije, obveznice, komercijalni i blagajnički zapisi i sl.)
Izvori sredstava preduzeća ili pasiva pokazuje porijeklo imovine, odakle imovinau aktivi
preduzeća potiče. U bilansu stanja porijeklo imovine može biti određeno kao:sopstveni
kapital (čista imovina, kapital vlasnika) ipozajmljeni kapital preduzeća (obaveze ili dugovi,
kapital povjerilaca).
Sopstveni kapital se obračunski utvrđuje kao razlika između vrijednosti ukupneaktive i
ukupnih obaveza tj.
Sopstveni kapital = Aktiva - Obaveze.
Sopstveni kapital je po svim karakteristikama specifična računovodstvena kategorija.
On nema dospijeće i predstavlja garantnu supstancu za povjerioce, isplate vlasnicima zavise
3
Ranković, J. (2003)Teorija bilansa, Ekonomski fakultet, Beograd, str.27
