U ovom radu će biti ukratko predstavljeni pojam i osnovne karakte ristike javnih dobara,
njihova klasifikacija, načini upravljanja javnim dobrima i formiranje cijene javnog dobra, te
međusobni odnos javnog i privatnog sektora.
POJAM I KARAKTERISTIKE JAVNIH DOBARA
Javna dobra su dobra ili usluge koje može koristiti svaki član društva i niko ne može biti
isključen iz njihove potrošnje. Sa ekonomskog aspekta, javno dobro je svako dobro koje ima
karakteristike nekonkurentnosti i neisključivosti (korištenje dobra od strane jednog pojedinca
ne isključuje niti umanjuje značaj tog dobra za drugog pojedinca).
Javnim dobrom, dakle, smatra se svako dobro koje služi većem broju korisnika, čije su koristi
raširene na cijelu društvenu zajednicu i, što je najvažnije, to su ona dobra kod kojih
uključivanje novih korisnika u njihovo korištenje ne umanjuje zadovoljstvo i stepen korištenja
dotadašnjih korisnika. Na primjer, čist zrak koriste podjednako svi, a uključivanje novog
korisnika ne umanjuje mogućnost korištenja tog istog zraka postojećim korisnicima niti
proizvodi dodatne troškove.
Javno dobro se mora ponuditi i učiniti dostupnim svim korisnicima pod jednakim uslovima, iz
čega slijedi da nije lako utvrditi naklonosti i potrebe korištenja pojedinih javnih dobara, jer ih
potencijalni korisnic i ne žele otkriti. Naime, niko nije spreman da plati neko javno dobro koje
mu je dostupno besplatno. Upravo zato se ta dobra ne mogu razmjenjivati na tržištu i umjesto
tržišta mora se pronaći neki drugi mehanizam kojim bi se korisnici privoljeli da otkriju svoje
potrebe za javnim dobrom, a to je moguće u političkom procesu odlučivanja (odluke u
javnom sektoru donose se u procesu javnog izbora putemglasanja).
U stvarnosti, ne postoji takvo dobro koje je apsolutno nekonkurentno i neisključivo.
Savremena ekonomska nauka definiše i sistematizuje javna dobra polazeći od najopštije
podjele svih dobara na privatna i javna. S tog aspekta, javna dobra se odlikuju sljedećim
karakteristikama:
1)
u njihovom korišćenju važe principi nerivalstva („i ja i ti i drugi“) i neisključivosti
(niko ne može biti spriječen u korišćenju);
2)
praktično je nemoguće naplatiti njihovo korišćenje;
3)
trošak proizvodnje je nedjeljiv, pa je granični trošak jednak nuli.
