Kapara

UVOD

Prilikom zaključenja ugovora obje ugovorne strane žele da svoja prava koja proizilaze iz takvog pravnog posla (ugovora) što je moguće lakše realiziraju. Najčešća vrsta ugovora kod koje se koriste sredstva obezbjeđenja ugovora, tj.stvarna sredstva obezbjeđenja ugovora jesu ugovori o privredi. Ova vrsta ugovora je karakteristična zbog presumpcije solidarne odgovornosti. Ugovori privrednog poslovanja ili ugovori robnog prometa su ugovori koje u obavljanju privrednih djelatnosti zaključuju preduzeća i drugi subjekti poslovnog prava. Ovi ugovori se nazivaju još i ugovori u privredi, trgovački ugovori, i slično. Ugovori u privredi su, po pravilu, neformalni, što znači da se oni mogu zaključivati na bilo koji način (usmeno, pismeno, konkludentnom radnjom, znacima itd..). Međutim, ponekad se ugovarači mogu sporazumjeti da će određeni ugovor zaključiti u određenoj formi.
Kod stvarnih sredstava obezbjeđenja povjerilac stiče stvarno pravo na stvari dužnika ili nekog trećeg. Kapara, kao sredstvo obezbjeđenja, je određeni iznos novca ili drugih zamjenljivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj strani kao znak da je ugovor zaključen i u cilju obezbjeđenja ugovora. Kapara ima najmanje dvije svrhe a uslovno rečeno može se reći da ima tri. Pravno dejstvo kapare se razlikuje prema tome je li ugovorna obaveza u cjelosti ili djelimično ispunjena ili obaveza uopće nije ispunjena. Takođe se pravi paralela između ugovorne kazne i kapare. ZOO pridaje pažnju činjenici da je kapara dana odnosno da je primljena funkciju ugovorne kazne ako odgovornost za neispunjenje ugovora snosi davatelj kapare odnosno ugovaratelj koji ju je primio.

Pojam i vrste ugovora o privredi
Kod ugovora u privredi, postoji uvijek prezumpcija solidarne odgovornosti, kad ima više dužnika kod neke djeljive obaveze. Međutim, ugovarači mogu i da drukčije ugovore, kao i da ugovorom otklone pretpostavku svoje solidarne odgovornosti. Međutim, kod ugovora građanskog (obligacionog) prava nije isti slučaj, jer tamo i kad ima više i dužnika kod neke djeljive obaveze, svaki dužnik odgovara samo za svoj dio. To ne znači, da se ne može i u građanskom pravu, ugovoriti solidarna odgovornost dužnika. Ona se ugovara,a ne pretpostavlja. Ugovori privrednog poslovanja ili ugovori robnog prometa su ugovori koje u obavljanju privrednih djelatnosti zaključuju preduzeća i drugi subjekti poslovnog prava. Ovi ugovori se nazivaju još i ugovori u privredi, trgovački ugovori, i slično. Ugovor u opštem smislu je saglasnost izjava volja ugovornih strana kojim se želi postići određeno obligaciono dejstvo. Međutim, ugovori robnog prometa imaju svoje specifičnosti koje te ugovore čine posebnom vrstom ugovora. Te specifičnosti , odnosno osobenosti tiču se ugovorenih strana i predmeta ugovora.

1. Kod ugovora robnog prometa, obje ugovorene strane su privredni subjekti (npr. preduzeće, banka, poduzetnik i slično). Međutim, privredni u obavljanju svoje djelatnosti zaključuju ugovore i sa licima koji nisu privredni subjekti (npr. prodaja robe ili pružanja usluge fizickim licima kao potrošačima, odnosno korisnicuma usluga). Ovakav ugovor se ne smatra ugovorom robnog prometa, nego građansko-pravnim ugovorom.
2. Predmet ugovora robnog prometa mora biti određeni privredni posao koji ugovorene strane preuzimaju u obavljanju svoje djelatnosti, (npr. prodaja, zastupanje, posredovanje, prevoz i slično). I kada je ispunjen prvi uslov da su obje ugovorene strane preduzeća (privredni subjekti), ugovor se neće smatrati ugovorom robnog prometa, ako predmet ugovora nije iz djelatnosti preduzeća, kao što je npr. Ugovor o zakupu i slično.
3. Prilikom zaključenja ugovora robnog prometa, pored opštih pravila, važe i određena posebna pravila, kao npr. Pravila u pogledu ponude, forme ugovora i slično.
4. Prilikom ispunjenja obaveza iz ovih ugovora traži se posebna pažnja ugovornih strana.
5. Na kraju, za rješavanje sporova nastalih između preduzeća, odnosno subjekata privrednog prava, nadležni su posebni (trgovinski) sudovi. Ugovori robnog prometa su najvažnije pravno obilježje samostalnosti privrednih subjekata i njihove slobode u uspostavljanju međusobnih odnosa u pravnom prometu na tržištu. Ovakvi ugovori su osnov takozvanog ugovornog prava. U ugovore robnog prometa spadaju brojne vrste ugovora. Zbog toga je nužna klasifikacija tih ugovora. Kriterijumi za tu klasifikaciju su: pravna obilježja i predmet ugovora.

Vrlo često se u trgovačkoj praksi i pravnoj teoriji pojavljuju mišljenja da odustanicu ne treba shvatati sredstvom obezbjeđenja ugovora, jer ista daje mogućnost davaocu odustanice da ne izvrši svoje ugovorne obaveze. S druge strane, strana koja je platila odustanicu trpi izvjesnu materijalnu štetu. Davalac odustanice je stimuliran da ipak izvrši ugovorenu obavezu, posebno što je kod ugovora u privredi, vrlo često, ugovoren visoki novčani iznos na ime odustanice.