«Ljudi su poput rijeka, voda je u svima
jednaka i uvijek ista, ali svaka je rijeka čas
uska, čas brza, čas široka, čas tiha, čas
hladna, čas mutna, čas topla. Tako je i s
ljudima. Svaki čovjek nosi u sebi zametke
svih ljudskih osobina i pokazuje ponekad
jedne, ponekad druge a često uopće nije
nalik na sebe, ali ipak ostaje jedinstven i
svoj»
1
(Tolstoj)
UVOD
Zadatak psihologije je u tome što treba da utvrdi činjenice pomoću kojih
će saznati karakteristike i zakonitosti psihičkog života. U psihologiji centralno
mjesto zauzima varijabla ponašanje pojedinca i grupe pojedinaca. Sve varijable
u psihologiji se mogu podijeliti u tri grupe i to: vanjske draži koje su izvan
organizma (svjetlost, akustika, temperatura); unutrašnje organske draži
podrazumijevaju stanje ili proces organizma (glad, žeđ, spavanje, umor,
zdravstveno stanje, emocionalno stanje); i treća varijabla su reakcije organizma
ili ponašanje koje su determinirane kako vanjskim tako i unutrašnjim
varijablama organizma.
Pored toga što vanjski svijet opažamo i o njemu saznajemo mi ga i
doživljavamo. Doživljavamo ga na jedan subjektivni lični način ili emocijama
2
.
Pojavu emocije prate promjene unutrašnjih i vanjskih tjelesnih promjena.
Svjesni smo tih promjena kao posebnih psihičkih procesa: stanje raspoloženja –
opažanjem nekih predmeta, ljudi ili situacija prati i najjednostavniji emocionalni
doživljaj prijatnosti ili neprijatnosti; doživljaji – osnovne emocije a to su strah,
gnjev, tuga i radost i složene emocije – ljubomora, mržnja zavist, ljubav,
sažaljenje.
Uzroci pojave gnjeva su drugi ljudi (njihovi postupci i njihove osobine)
koji sprečavaju zadovoljenje naših motiva ili ponižavaju našu ličnost. Djeca svoj
gnjev obično izražavaju na jedan agresivan način, fizičkim obračunom,
psovanjem, razbijanjem, cijepanjem, bacanjem. U starijoj dobi to ljudi čine
rjeđe, svoj gnjev izražavaju u manje agresivnoj ali zavijenijoj formi i to
1
Dr Ejub Čehić – PSIHOLOGIJA za prvi razred srednje škole – Veselin Masleša
2
Emocije se mogu definirati kao stanje povećane aktivnosti organizma koje se manifestira u karakterističnom
doživljaju, u određenim fiziološkim promjenama i karakterističnom spoljnjem ponašanju.
1
ismijavanjem i ogovaranjem onih koji su izazvali gnjev. Čovjek koji zapadne u
emociju gnjeva ima potrebu da se te neprijatne emocionalne energije oslobodi
na neki agresivan način.
Pitanje psihološke traume u razvoju djeteta je esencijalno
3
pitanje, jer
trauma izravno prati i onemogućuje normalan razvoj. Želimo li omogućiti
djetetu neophodne preduvjete za razvoj zrele ličnosti, nije dovoljno samo
poznavanje i uvažavanje temeljnih saznanja razvojne psihologije, već istodobno
uvažavanje i poznavanje traumatske psihologije.
Ni u jednom životnom razdoblju, kao u razvoju djeteta, traumatska
iskustva ne mogu ostaviti toliko snažan i presudan utjecaj, pa je tako u ovom
«istraživanju» naglasak dat uzrastu školskog djeteta.
3
Bitno, suštinsko
2
sujetni ljudi uopće se ne pojavljuju u društvu: neko na primjer u društvo ne
dolazi kad je pozvan već ga moraju posebno moliti, ili dolazi suviše kasno; neki
u društvo dolaze samo pod specijalnim uvjetima jer za sebe kažu da su veoma
ekskluzivni
6
, a neki opet žele da su prisutni u svim društvima. U stvari takav
čovjek nema smisla za društveni život i svojim postupcima ga više ometa nego
što ga unapređuje. Sujetni ljudi, da bi mogli da vladaju drugima, ponajviše su
primorani da osvoje te druge ljude da bi ih za sebe vezali.
Karakterna crta koja je interesantna za ovu vrstu promatranja je
ljubomora. Ljubomora se može naći u svim ljudima različite starosti i u mnogim
oblicima. Ljubomora se razvija iz osjećaja zapostavljenosti, a to je u stvari drugi
oblik sujete. Ljubomora se pojavljuje u crtama nepovjerenja, vrebanja, mjerenja,
u neprestanom strahu da se ne bude zakinut. Od jedne vrste ljubomore čovjek se
izjeda, a drugi oblik prelazi u smjelo i energično ponašanje.
Osjećanje manje vrijednosti čovjeka ispunjava toliko da iz njegovog
ponašanja i iz njegovih oblika života dobivamo utisak da je on još uvijek veoma
daleko od svog cilja. U svom niskom samoocjenjivanju i nezadovoljstvu on
uvijek mjeri kako drugi kotiraju
7
u odnosu na njega, što su drugi postigli i uvijek
se osjeća zakinut. Svi ti pojavni oblici osjećanja zakinutosti su znak neke
skrivene, nezadovoljene sujete, znak volje koja neprestano hoće da ima više,
odnosno da ima sve. U svakom čovjeku postoji doza zavisti, ali ako je ta zavist u
svojoj jačini prešla granice, takav čovjek je neplodan za zajednički život. Takvi
ljudi se ponašaju kao kakvi borci, nije im stalo za suživot sa drugima. Zavist
čovjeka može dovesti dotle da on u bolu svoga bližnjeg osjeća neku vrstu
zadovoljenja.
Agresivno ponašanje je takvo ponašanje koje se manifestira u napadu na
druge osobe a sa namjerom da se drugoj osobi nanese šteta. Agresivno
ponašanje podrazumijeva i atak
8
na drugu osobu čak i ako joj nije nanesena
šteta, a napadnuta je sa namjerom nanošenja štete.
Agresivno ponašanje ima široke razmjere u odnosima i među pojedincima
i među grupama i izvor je mnogih teškoća i problema i u pojedinačnim
međuljudskim odnosima, kao i u odnosima među grupama ljudi. Obzirom da je
agresivno ponašanje tako često i tako veliki broj u životu ljudi i društva, ulagan
je veliki napor da se individualna agresivnost članova zajednice obuzda. U
svakom društvu postoje mnogobrojne sankcije
9
protiv agresivnog ponašanja.
Veoma je vjerojatno da je urođena i prirodna reakcija ljudi da reagiraju
agresivnim impulsom kad su napadnuti od drugih, ili spriječeni da ostvare svoje
intenzivne potrebe, želje i motive. Opravdano se smatra da je emocija gnjeva,
karakteristična psihička reakcija agresivnog impulsa, primarna emocija.
Agresivni motiv postoji samo onda kada ponašanje koje može biti izazvano
6
koji isključuje, isključiv, koji ne popušta
7
biti cijenjen, imati ovu ili onu vrijednost u očima javnosti, stanovite grupe ljudi
8
napad, nasrtaj
9
sistem kaznenih mjera koje se primjenjuju na kršitelja
4
agresivnim impulsom ima jasan i svjestan cilj da nekoga povrijedi ili mu nanese
štetu. Agresivno ponašanje dakle može biti opravdano ili neopravdano.
Opravdano je ako se javlja iz potrebe za obranom, ovakvo ponašanje je urođeno
i potrebno za opstanak; dok je neopravdano kada pričinjava zadovoljstvo
nanošenjem štete ili povrjeđivanjem drugih ljudi, a takvo ponašanje je bolesno i
nastaje kada se pređu granice normalnih emocija kao što su gnjev, sujeta, zavist,
ljubomora…
Sporno je da čovjekova agresivnost više nije biološki prilagodljiva
uvjetima suvremene civilizacije kao onda kada su ljudi bili nomadski
10
lovci.
Čovjek je po prirodi loše opremljen za obranu i napad. Njegova koža je tanka i
osjetljiva u odnosu na kožu mnogih sisara, a nema čak ni dovoljno malja
11
da ga
zaštite od hladnoće. Nema rogove, nokti mu nisu dovoljno jaki da ih koristi kao
pandže, dok su mu zubi, mada dobro prilagođeni za žvakanje, isuviše sitni da bi
bili uspješni kao oružje. Zato nije ni čudo što su ljudi skloni da sebe smatraju
slabim i nezaštićenim. Međutim, zbog razvoja mozga, čovjek je bio u stanju da
svoj prirodni nedostatak agresivnog i obrambenog potencijala nadoknadi
pronalaskom oružja.
POZITIVNA STRANA AGRESIVNOSTI
Nagon i agresivnost
Agresivnost je jedna od onih riječi koju svako zna, ali koju je ipak teško
definirati.
Odojče koje se zajapurilo drečeći za svojom flašicom agresivno je, a takav
je i sudija koji za pljačku presudi kaznu robije od trideset godina. Stražar u
koncentracionom logoru koji zlostavlja svoje bespomoćne žrtve očigledno
ispoljava agresivno ponašanje ali i zanemarena žena koja prijeti da će se ubiti ili
pokuša samoubojstvo, da bi ponovo zadobila muževljevu ljubav je agresivna.
Pošto je agresivno ponašanje toliko svojstveno čovjeku, moglo bi se
očekivati da su porijeklo i osnovne odlike ljudske agresivnosti već odavno
utvrđeni. Međutim, još se uveliko raspravlja o tome da li je agresivnost urođena,
nagonska potreba ili je samo odgovor na spoljašnje okolnosti.
10
nomad – pripadnik naroda Srednje Azije koji nema stalnog boravišta, nego se sa svojim stadom seli, skitalac,
lutalac
11
dlaka
5
Agresivnost u društvu
«KAD JE ČOVJEK SAM UVIJEK JE U
LOŠEM DRUŠTVU»
15
(KAFKA)
Ako agresivnost promatramo kao osnovni dio čovjekovog instinktivnog
bića, možemo reći da agresivni nagon ima biološku svrhu, kako za opstanak
pojedinca, tako i za opstanak cjelokupne ljudske vrste. Agresivnost je
dragocjena ljudska osobina, a agresivni nagon postaje nepoželjan i opasan samo
onda kada naiđe na prepreku ili je osujećen.
U ranijim i prostijim oblicima društva nego što je demokracija, agresivni
nagon je lako mogao da vrši istu funkciju kao i kod ostalih društvenih životinja,
a ona se sastoji u stvaranju trajnog društva zasnovanog na prevlasti. Feudalna
društva zasnivala su se na ograničenim i zbijenim grupama ljudi, od kojih je
svakoj dodijeljen jedan mali dio teritorije po milosti feudalnog gospodara, koga
su zauzvrat morali da služe i koji je ubirao dio prihoda, a on sam je bio
neprikosnoveni
16
gospodar nad svojim podanicima.
Iako svako društvo priznaje da neko vodstvo mora da postoji, demokracija
nastoji da njene vođe imaju što manje zakonite vlasti, a davanjem prava glasa
svakom čovjeku i time makar simboličnog u izboru vlade, demokracija je
pokušala da umanji jaz koji postoji između onih koji vladaju i onih kojima se
vlada.
Društva u kojima vlada plemstvo imaju strogo utvrđen staleški poredak. U
ovakvim društvima svaki čovjek zna svoje mjesto i ukoliko spremnije prihvata
da mu je sudbina koju ima predodređena, utoliko je čvršća struktura cjelokupnog
društva.
Agresivni potencijal grupe prazni se po principu hijerarhije, tako što svaki
čovjek gospodari onim koji je odmah ispod njega na ljestvici.
Čak i demokracije podržavaju armije, a vojna organizacija se zasniva na
strogom poštivanju činova i bezuvjetnoj pokornosti. Cjelokupna vojna obuka
ima za cilj da usadi ideju o tome da ljudi ni u kom slučaju nisu jednaki, a svako
agresivno istupanje protiv autoriteta se strogo kažnjava.
15
Redžo Čaušević – TRAUMA I ŠKOLA – Dom štampe Zenica – 2003.g
.
16
neprikosnoven – nepovrediv, nedostižan, koji nije podvrgnut običnim zakonima
7
