Logistikua u funkciji opskrbe i upravljanja zalihama

Uvod

Logističko upravljanje suvremenim poduzećem može se shvatiti kao upravljanje zalihama, onima koje miruju i onima koje su u pokretu. Zalihe su potencijal uspjeha pod izravnom kontrolom menadžmenta poduzeća. One izravno utječu i na prihode i na rashode kao činitelje opstanka i razvitka poduzeća. Troškovi su zaliha, naime, značajna komponenta ukupnih rashoda (izdataka) poduzeća, ali one značajno utječu i na prihode poduzeća razinom usluge kupcima. Isto su tako troškovi kapitala vezanog uz zalihe oportunitetni troškovi, jer se taj kapital ne može koristiti u druge svrhe.

Spoznaja o važnosti upravljanja zalihama za uspješnost poslovanja rezultirala je brojnim modelima koji omogućuju njihovu optimizaciju. Suvremeni logistički koncept upravljanja zalihama, radi dinamičke optimizacije poslovanja suvremenoga poduzeća, ističe potrebu orijentacije na potražnju i na upravljanje protokom zaliha, za razliku od tradicionalnih modela upravljanja stanjem zaliha. Orijentacija na potražnju sa ciljem smanjiti protok vremena realizacije narudžbi rezultira smanjenjem troškova kapitala vezanoga uz zalihe i povećanjem razine usluga pruženih kupcu, a time i povećanjem prihoda poduzeća. Ciljno orijentiran logistički model zasnovan na protoku daje dovoljno informacija za konzistentno upravljanje tijekovima zaliha orijentiranima prema maksimizaciji prihoda i minimizaciji troškova zaliha, odnosno dinamičkoj optimizaciji poslovanja suvremenoga poduzeća.

Karakteristika je logističkoga modela usredotočenost na efektivnost i efikasnost ostvarivanja ciljeva poduzeća kao sustava, a ne na optimizaciju pojedinih podsustava. Razvijeni modeli optimizacije zaliha samo su pomoćni alati menadžmentu u upravljanju dinamičkom optimizacijom poslovanja suvremenog poduzeća. Logističkim sustavom orijentiranim na potražnju menadžment podoptimizira pojedine podsustave poduzeća radi postizanja uspješnosti poslovanja poduzeća kao sustava.