Srednje   Europe   te   u   sjevernom   dijelu   Sredozemlja.   Na   sjeveru   graniči
sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, na jugu s Crnom
Gorom, dok na zapadu s Italijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi 56.542 km², a
površina obalnog mora 31.067 km² što Hrvatsku svrstava među srednje velike europske zemlje.
Glavni grad je Zagreb, koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Republike
Hrvatske.U   Hrvatskoj   je   službeni   jezik hrvatski,   koji   je   maternji   za   95,60%
stanovnika, s latiničnim pismom, a na području Istarske županije službeni je i talijanski jezik koji
je materinski za 18.573 stanovnika. Dana 1. jula   2013. godine Republika Hrvatska postala je
28. punopravna članica Europske unije .

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike

Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za
punopravno članstvo 21. februara 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU
dobila je 18. juna 2004. godine.

1.1 Nastanak i historijski razvoj

Temelji hrvatske države nalaze se u razdoblju ranog srednjeg vijeka kada su Hrvati osnovali
svoje   dvije   kneževine, Panonsku i Primorsku   Hrvatsku.   Potom,   pod   vladarskom
dinastijom Trpimirović Hrvatska postaje jedinstvena kneževina, a 7. juna 876. godine za vrijeme
vladavine kneza Branimira po prvi puta i nezavisna država. Godine 925. pod vodstvom kralja
Tomislava Hrvatska   postaje kraljevina.   Posljednji   hrvatski   kralj   bio   je Petar   Snačić,   a   nakon
njega Hrvatska stupa u personalnu uniju s Ugarskom na temelju ugovora poznatog kao Pacta
conventa sklopljenog 1102. godine. Tim je ugovorom Hrvatska zadržala sve značajke države,
jedino   je   kralj   bio   zajednički.   Godine   1527.,   uslijed   Osmanlijskog   napada   na   Hrvatsku,   na
hrvatsko   prijestolje   dolazi   dinastija   Habsburg.   Kroz   cijelo   vrijeme Habsburške   vladavine,
Hrvatska je također zadržala sve državnopravne značajke što se najviše ogleda kroz Pragmatičku
sankciju iz 1712. godine te Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868. godine. Pri kraju Prvog svjetskog
rata, godine 1918. Hrvatska raskida veze s Austro-Ugarskom te sudjeluje u osnivanju Države
SHS. Nedugo zatim, Hrvatska je (u sklopu Države SHS) uključena u Kraljevstvo SHS (kasnije
Kraljevina Jugoslavija), iako Hrvatski sabor tu odluku nije nikada ratificirao. Nakon Drugoga
svjetskog   rata,   godine   1945.   režim   srpskog   kralja   zamijenio   je   komunistički   režim.   U   tom
vremenu,   Hrvatska   je   bila   socijalistička   republika   i   kao   federalna   jedinica   tvorila SFR
Jugoslaviju.   Godine   1990.   provedeni   su prvi   demokratski   višestranački   izbori nakon   45
godina jednostranačkog sustava, a 30. svibnja iste godine konstituiran je demokratski izabrani
višestranački   državni   sabor   u   Hrvatskoj.   Dana 25.   lipnja 1991. godine,   Republika   Hrvatska
je ustavnom odlukom državnog sabora postala samostalna i nezavisna država.

Matković H., Povijest nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002 god., str. 105

https://europa.eu/european-union/about-eu/countries/member-countries_hr (pristupljeno 28.12.2016.)

Matković H., Povijest nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002 god., str. 106

1.2 Stanovništvo

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. živjelo 4.284.889 stanovnika od čega
2,218.554 žene i 2,066.335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9
godina za žene i 39,4 godine za muškarce).Očekivano trajanje života je 2006. bilo 79,3 godine za
žene i 72,5 godina za muškarce.

U 2009. godini u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što čini negativan
prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa mortaliteta 11,8‰,
sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 rastava.

Od 1996. godine Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u
Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo
6.012. Većina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili
Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru.

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (90,42%). Glavna nacionalna manjina su Srbi
(4,36%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1% stanovništva.

Prema hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u
svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine, te jedina od zemalja u svojem okruženju
bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću.
Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2 434 000
stanovnika ili čak na oko 57% današnje hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim
posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tijekom 20.
stoljeća, te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima.

1.3 Obrazovanje

Osnovno obrazovanje započinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri
razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog
predmeta. Udio žena u učiteljskoj populaciji je 78,9%. Pismeno je 98,8% stanovnika starih 10 i
više godina. Sredinom 2006. godine u Hrvatskoj je bilo je 839 osnovnih škola, koje su u svom
sastavu imale 1246 područnih škola, s ukupno 384.634 učenika.

Odnos broja učitelja i učenika u

redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju
1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u
19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na
hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjinaU hrvatskim srednjim
školama obrazovanje traje tri ili četri godine. Srednje se škole dijele na gimnazije, stručne škole
i umjetničke škole. U prve razrede srednjih škola 2007. godine su upisana 51.384 učenika. Od
toga se u gimnazije upisalo 12.635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole
21.784, u trogodišnje škole 14.938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i
prilagođenim programima 466 učenika.