Međunarodno trgovinsko zastupanje

Međunarodno trgovinsko zastupanje

SAŽETAK

Kako bi rad bilo moguće što lakše razumjeti, podijeljen je u sedam cjelina. Prvi dio je Pojam zastupanja u kojem je jasno prikazan način funkcionisanja agencija, njihove karakteristike, te subjekti u ovoj vrsti zastupništva. Također je navedena i podjela zastupništva.
U drugom dijelu se navodi pojam same agencije, te vrste agencija, odnosno zastupništva.
Treći dio se odnosi na Vanjskotrgovinsko zastupanje u pravu BiH. Tu su navedeni izvori prava, režim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja, te karakteristike.
Četvrti dio se odnosi na izvore prava za međunarodno trgovinsko zastupanje.
Peti dio se odnosi na pojam ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju, te njegove karakteristike.
Šesti dio se odnosi na prestanak trgovinskog zastupanja.
U sedmom dijelu su prikazani načini poslovanja jedne agencije, na osnovu koje je lakše zaključiti princip njihovog poslovanja.
Na ovaj način je lakše pratiti sadržaj samog rada. Na osnovu svega moguće je uvidjeti pojam ovog zastupanja, njegove karakteristike, podjele, vrste, te prestanak.
UVOD

Kako bi bilo moguće nastaviti izlaganje ove teme, neophodno je osvrnuti se na pojam ugovora. Od pojma ugovora potiču sve dalje podjele i dalje raščlanjivanje, kao i detaljnije objašnjavanje svakog pojedinog ugovora. To je slučaj i kod ove teme. Na taj način će se detaljnije obrazložiti pojam i karakterisitike Ugovora o agenturama.
Pojam ugovora
Ugovori privrednog poslovanja ili ugovori robnog prometa su ugovori koje u obavljanu privrednih djelatnosti zaključuju preduzeća i drugi subjekti poslovnog prava. Ovi ugovori se još nazivaju i ugovori u privredi, trgovački ugovori i slično.
Ugovor u opštem smislu je suglasnost izjava volja ugovorenih strana kojim se želi postići određeno obligaciono dejstvo. Međutim, ugovori robnog predmeta imaju svoje specifičnosti koje te ugovore čine posebnom vrstom ugovora. Te specifičnosti, odnosno osobenosti tiču se ugovorenih strana i predmeta ugovora.
1. Kod ugovora robnog prometa, obje ugovorene srane su privredni subjekti, npr. Preduzeće, banka, poduzetnik i slično. Međutim, privredni u obavljanju svoje djelatnosti zaključuju ugovore i sa licima koji nisu privredni subjekti, npr. prodaja robe ili pružanje usluge fizičkim licima kao potrošačima, odnosno korisnicima usluga. Ovakav ugovor se ne smatra ugovorom robnog prometa, nego građansko-pravnim ugovorom.
2. Predmet ugovora robnog prometa mora biti određeni privredni posao koji ugovorene strane preuzimaju u obavljanju svoje djelatnosti, npr. prodaja, zastupanje, posredovanje, prevoz i slično. I kada je ispunjen prvi uslov da su obje ugovorene strane preduzeća (privredni subjekti), ugovor se neće smatrati ugovorom robnog prometa, ako predmet ugovora nije iz djelatnosti preduzeća, kao što je npr. Ugovor o zakupu i slično.
3. Prilikom zaključenja ugovora robnog prometa, pored opštih pravila, važe i određena posebna pravila, kao npr. pravila u pogledu ponude, forme ugovora i slično.
4. Prilikom ispunjenja obaveza iz ovih ugovora traži se posebna pažnja ugovorenih strana.
5. Na kraju, za rješavanje sporova nastalih između preduzeća, odnosno subjekata privrednog prava, nadležni su posebni (trgovinski) sudovi.

Ugovori robnog prometa su najvažnije pravno obilježje samostalnosti privrednih subjekata i njihove slobode u uspostavljanju međusobnih odnosa u pravnom prometu na tržištu. Ovakvi ugovori su osnov takozvanog ugovornog prava. U ugovore robnog prometa spadaju brojne vrste ugovora. Zbog toga je nužna klasifikacija tih ugovora. Kriterijumi za tu klasifikaciju su pravna obilježja i predmet ugovora.

Vrste ugovora

Prema pravnim obilježjima mogu biti:

1. Imenovani i neimenovani ugovori robnog prometa ( Imenovani su ugovori koji su zakonom pojedinačno i poimenično uređeni, kao na primjer : ugovor o prodaji, ugovor o posredovanju, ugovor o građenju. To su ugovori koji se odnose na tradicionalne privredno pravne odnose, trgovačke poslove čije je zakonodavno uređenje okončano. Neimenovani su ugovori koji se zakonom ne uređuju posebno, niti im određuje naziv. To su ugovori koji se odnose na najnovije privredne poslove, na poslove složenije prirode koji zahtijevaju primjenu više imenovanih ugovora. To su : ugovor o lizingu, ugovor o franšizi. )

2. Formalni i neformalni ugovori ( Formalni su oni za čije je pravno nastajanje neophodno ispunjenje uslova određenje forme – pismena forma ugovora. Neformalni su oni ugovori za čije je pravno nastajanje dovoljna suglasnost izjava volja ugovorenih strana na bilo koji punovažan i razumljiv način. )

3. Jednostrani i dvostrani ugovori ( Jednostrani su oni ugovori koji stvaraju obaveze samo za jednu ugovorenu stranu. Dvostrani su oni ugovori koji stvaraju uzajamne obaveze za obje ugovorene strane. Teretni su oni ugovori kod kojih jedna strana daje drugoj strani odgovarajuću naknadu za korist koju od nje dobija. Dobročni su oni ugovori kod kojih ne postoji obaveza davanja naknade za korist dobivenu od druge ugovorene strane. )

4. Komutativni i aletorni ugovori

5. Ugovori sa sporazumno utvrđenom sadržinom i ugovori sa pristupom

6. Kolektivni i individualni ugovori

7. Generalni i posebni ugovori