Miraz u rimskom pravu

1. UVOD

Prema rimskom pravu porodica je skupina osoba koje su po prirodi (rođenjem) ili po pravu (usvojenjem, manus brakom) podređene vlasti porodičnog starješine (pater familias).
Rimska porodica je patrijahalna. Odlikovao ju je veliki broj djece. Prvobitnu bračnu zajednicu consortijum u Rimu su sačinjavali braća sa svojim ženama i njihovim potomcima. No od vremena zakonika XII ploča pa nadalje porodica se sastojala isključivo od jednog bračnog para i njihovih potomaka. Članovi porodice su međusobno povezani: vjerskim vezama (kult predaka), emotivno, interesnim vezama, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj kućnoj privredi se ne može opstati bez porodice.
Primitivna prava ne oblikuju porodicu već se služe porodicom pri regulisanju društvenih
odnosa. Porodica je skup lica i stvari podređenih jednoj volji: ocu porodice paterfamiliasu. On je muškarac kome pripada porodica i koji vodi njenu svu vlast i apsolutnu moć. Porodica može sa drugim porodicama da uspostavi odnos samo preko paterfamiliasa. Snaha postaje član porodice preko muža pod čijom je vlašću i komandom. Kult predaka je značio da svaki paterfamilias poslije svoje smrti postaje božanstvo koje poštuju njegovi nasljednici. Ako otac ima nekoliko sinova oni će poslije njegove smrti postati starješine (paterfamilias) tri nove porodice, ali će sve te nove porodice poštovati kao božanstvo zajedničkog pretka (preminulog paterfamilias) kao i sve druge zajedničke pretke. Te porodice će biti povezane vezom koj se zove agnatia. Starješina porodice je jedini mogao da posjeduje stvari, imovinu i prava. Sve što članovi porodice ili robovi steknu pripada iskljućivo njemu. On raspolaže svim što je vezano za porodicu i štiti prava porodice. U početku je imao neogranićeno ovlašćenje. U drugoj polovini republike su njegova prava donekle ogranićena; tako što je paterfamilias bio izložen moralnom sudu javnosti, prijatelja i cenzora. Do opadanja vlasti paterfamiliasa je došlo usljed jačanja države i institucija prava koji su (sada) za sebe željeli veću moć upravljanja nad ljudima.
U imovinskom odnosima bračnih drugova specifičan je položaj imala imovina s posebnom namjenom. Ta imovina je nazvana dos (miraz). Miraz se mužu donosio radi lakšeg življenja u zajednici i ulazio je u muževlju imovinu.
Nešto više o rimskoj porodici, njenom razvoju kroz povijest i mirazu u narednim stranicama ovog seminarskog rada.
2. POJAM PORODIČNOG PRAVA

Porodično pravo je skup pravnih normi koje regulišu pravni položaj pojedinih osoba unutar rimske porodice . Rimljani porodično pravo nisu smatrali posebnom granom prava, već su ga svrstavali u dio prava koji se odnosi na lica ( ius quod ad personas pertinet).
U vrijeme republike rimsko pravo nema mnogo propisa kojima određuje prava i obaveze
supružnika. Dakle nisu se mnogo miješali u, za njih deliktne, porodične odnose, prepuštajući da te probleme rješavaju porodični starješina, muž i žena, sami ili uz pomoć srodnika, držeći se običaja, religije i morala. Porastom broja propisa koji regulišu odnose u braku i porodici, usljed razgranavanja pravnog sistema, vremenom je porodično pravo postalo posebna grana prava. Porodično pravo se bavi pravnim odnosima u porodici, koji obuhvataju dva velika područja: između bračnih drugova, i između ostalih članova porodice, od kojih su najvažniji odnosi između roditelja i djece . Dakle, porodica, brak i srodstvo su osnovni instituti porodičnog prava.
Ova oblast ljudskih odnosa, u stara vremena, bila je prepuštena religiji i običajima. Ali se rano osjetila potreba da i država regulira brak, kao i vlast porodičnog starješine. Tako leges regiae učvršćuju autoritet porodičnog starješine i muža, ali predviđaju i obavezu roditelja da podižu djecu, naročito mušku.
Takođe zakon XII tablica govori o emancipaciji, pravu roditelja da prodaju djecu („poslije treće prodaje neka sin bude slobodan“), zatim o pravu muža da otjera ženu, čak je određivao rok u kome može da se rodi dijete poslije smrti muža da bi se smatralo bračnim (najviše deset mjeseci).