Pješački prostori i komunikacije

1. UVOD

U ovom radu pokušat ću što detaljnije objasniti svru pješačkog prostora,dijelove pomenutog prostora.Spomenut ću također i gradsku infrastrukturu,projektovanje pješačkih prostora.Moram spomenuti i prostor namjenjen za biciklizam.Za početak u uvodu ću napisati osnovne značajke pješačkog prostora.To je prostor u kom nije dozvoljeno odvijanje motornog saobraćaja,osim vozila hitne pomoći,komunalne službe,dostavnih vozila,to je već ranije regulisano u gradskom režimu.Također u hitnim slučajevima pješački prostor mora biti prohodan tj oslobođen.Pješački prostor je dio kolničke površine namjenjen za prelaženje pješaka preko kolnika,obilježen oznakama na kolnim i prometnim znakovima.Pješaci i biciklisti usko su povezani,kreću se sličnom brzinom,uzmimo u obzir da se biciklisti ukoliko se nalaze na pješačkom prostoru prilagođavaju brzini,hodu pješaka koji koriste taj prostor.Po pravilu ne smetaju jedni drugima,na uskim ulicama najbolje rješenje za obe strane su zajedničke staze što imamo u većini slučajeva u našem glavnom gradu,ili zgradnja susjedne tj dodatne trake za bicikliste. Da bi se biciklistima omogućio pristup u pješačku zonu, zakonski je potrebno samo postaviti znak kojim ih se izuzima od zabrane prometa, na isti način na koji se izuzimaju lokalni stanari i vozila dostave. U većini zemalja pješaci imaju prednost u zonama bez automobila i biciklisti im se moraju prilagođavati
2. PJEŠAČKI TOKOVI

Primarne karakteristike pješačkog prometnog toka na pješačkim prometnicama su po prirodi slični karakteristikama toka vozila na dionici ceste.
Kao i kod prometnog toka vozila na dionici postoje brojni indikatori stupnja mobilnosti za pješačke tokove na pješačkim prometnicama. Jedna od principijelnih mjera mobilnosti je vezana za mogućnost slobodnog izbora brzine kretanja pješaka. Drugi indikatori mobilnosti uključuju mogućnost prestizanja sporijih pješaka, mogućnost kretanja u pravcu normalnom na pravac glavnog toka pješačkog prometa ili u smjeru suprotnom od smjera glavnog toka, kao i opću mogućnost manevriranja bez naglih promjena brzine, smjera ili tempa kretanja. Dodatni faktori uključuju komfor, pogodnosti, sigurnost, zaštitu i ekonomičnost.
Da bi se kompletirala ova analiza osnovnih relacija između pješačkog protoka i odgovarajućeg raspoloživog prostora po pješaku mora se analizirati efektivna širina pješačke prometnice.
Da bi se izbjegla interferencija pri prolasku dva pješaka, svaki od pješaka treba imati na raspolaganju najmanje 0.80 metara širine prometnice. Pješaci koji se poznaju i koji se kreću zajedno, kretati će se čak i na blizini od 0.65 metara mjereno od centra do centra.
Bočni razmak manje od 0.60 metara između nepoznatih prolaznika se uglavnom javlja samo kada je raspoloživi prostor manji od oko 0.5 metara kvadratnih po osobi. Prema tome, umnošci vrijednosti od oko 0.80 metara mogu se koristiti za proračun čiste širine pješačke prometnice potrebne da bi zadani broj ljudi mogao kretati usporedo u svojevoljno formiranoj grupi ili da bi jedna grupa pješaka mogla proći pored druge grupe pješaka.
Pješaci u pokretu izbjegavati će rub pločnika i neće se previše približavati zidovima zgrada. Prema tome, uzduž oba ruba pješačke prometnice javlja se neiskorišteni prostor koji se mora isključiti iz nominalne širine prometnice kada se proračunava projektni protok pješaka. Ova “razdvojna” zona iznosi ukupno 0.80 metara računajući kombinirani efekt utjecaja ruba pločnika i zidova zgrada. Također treba isključiti traku zauzetu od strane zaustavljenih pješaka u blizini zgrada i fizičkih prepreka kao što su stupovi ulične rasvjete, poštanski sanduk…
Efektivna širina pješačke prometnice predstavlja dio pješačke staze koji je pod razumnim okolnostima na raspolaganju za prolazak pješačkog toka koji se kreće kroz promatrano područje.
Kriteriji za diferencijaciju različitih razina uslužnosti kod pješačkog toka su nužno neprecizni, međutim, moguće je predložiti odgovarajuća područja prostora po pješaku i brzina protoka koje se mogu upotrijebiti za utvrđivanje kriterija za kvalitetu toka.
Jedan od važnih kriterija razina uslužnosti je brzina. Pri brzinama od 46 metara u minuti ili manjim, pješak se mora kretati neprirodnim pokretima. Pri prosječnoj brzini od 46 metara u minuti odgovarajući prostor po pješaku se nalazi u području 0.6 do 0.8 kvadratnih metara. Pri raspoloživom prostoru od 1.5 kvadratna metra po pješaku ili manje, čak i najsporiji pješaci koji bi inače izabrali brzinu kretanja od 46 metara u minuti moraju usporiti kretanje.
Drugi indikator razine uslužnosti je mogućnost da se održava protok u sporednom smjeru nasuprot smjeru glavnog toka.