Visoka medicinska i poslovno-tehnološka škola 

strukovnih studija

Seminarski rad:

Etika i komunikacija

Tema:

Proces komuniciranja

Studenti:                                                                 Profesor:

Šabac, 2017

Sadržaj:

Uvod...............................................................................................................................

2

1.KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE..................................................................

3

2. VRSTE KOMUNIKACIJE........................................................................................

6

3. PROCES KOMUNIKACIJE.....................................................................................

9

3.1 Pošiljalac (izvor)

..............................................................................................................................9

3.2 Poruka

...................................................................................................................................................9

3.3 Kodiranje

...........................................................................................................................................10

3.4 Komunikacioni kanal

...................................................................................................................10

3.5 Primalac

.............................................................................................................................................10

3.6 Dekodiranje

......................................................................................................................................10

3.7 Odziv

..................................................................................................................................................10

3.8 Nesporazumi

....................................................................................................................................10

Zaključak......................................................................................................................

12

Literatura......................................................................................................................

13

1

background image

1.KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE

Komunikacija   (

lat.   communicatio

)   predstavlja   čin   prenošenja   informacije   od   pojave   do 

pojave, osobe do osobe i od mesta do mesta. Komunikacija je važna aktivnost koju čak i nesvesno
sprovodimo u svakom trenutku našeg svakodnevnog života. Često nismo ni svesni da kao individue, 
komuniciramo sa određenom   pojavom ili sa više njih u isto vreme. Kvalitetna komunikacija je 
neophodna za uspeh u svakom segmentu društvenog života i osnova je svih međuljudskih odnosa. 
Komunikacijom svaki pojedinac utiče na svog sagovornika. Od komunikacije zavisi formiranje 
povoljnih   ili   nepovoljnih   utisaka   o   osobi   sa   kojom  komuniciramo.   Nedostatak   komunikacionih 
veština je često uzrok brojnih nesporazuma između različitih subjekata, jer se komunikacija često 
svodi na nivo razmene pitanja i odgovora. Komunikacija je često jednostrana, autoritarna, površna, 
ali je prati i niz drugih negativnih konotacija. Komunikacija nije talenat, ona se ne nasleđuje, već se  
uči, vežba i unapređuje. Prenos informacija kao najčešći oblik savremene komunikacije, može se, 
kako u istoriji, tako i danas odvijati: u prostoru, pri čemu je potrebno maksimalno smanjiti vreme 
potrebno za prenos određene informacije i u vremenu, o čemu svedoče trajni zapisi. Iako ima dugu 
istoriju, praktično od postanka sveta, savremena komunikacija se ostvaruje na tri osnovna načina:

1. Govornim metodama koje koriste živu reč;
2. U pisanoj formi, koja koristi znakove i simbole, kao što su na primer slova alfabeta (što

predstavlja grafičke komunikacije);

3. Vizuelnim efektima, gde se takođe koriste znakovi i simboli, koji su osmišljeni kao

pridruživanje jedne ili više reči posmatranom objektu.

1

Poruke koje se šalju putem komuniciranja, mogu imati različite namene u zavisnosti od potreba 
individue ili organizacije, koja komunicira. Ove poruke se koriste da informišu, upitaju, stimulišu, 
podstaknu,   nagovore,   utiču,   pruže   znanje   ili   da   zabave.   Stoga   način   na   koji   se   ostvaruje 
komunikacija – kreiranje i slanje poruke, najčešće zavisi od nekoliko glavnih činilaca:

Situacije

Prirode (sadržaja) poruke

Broja ljudi kojima je poruka namenjena, što je posebno značajno

2

Komuniciranje postoji u svim fazama procesa menadžmenta, ali najveći značaj ima za vođenje. Jer, 
vođenje se realizuje u grupama, u vezi sa grupama i između grupa. Naime, komuniciranjem se 
postiže ujedinjavanje organizovanih aktivnosti, pri čemu je informacija njen osnovni element. Zato 
se kaže da komuniciranje predstavlja prenos informacija od pošiljaoca ka primaocu, uz uslov da 
primalac razume informaciju. Ovako shvaćeno, komuniciranje ima ulogu sredstva modifikovanja 

1

 https://sr.wikipedia.org/sr-el/Komunikacija

2

 http://www.mojrad.net/pregled_teksta.php?id=6635LScCNBSwgai6LsE5dgnVLScCNBSwgai6LsE5dgnV

3

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti