Programirana nastava

UVOD
Korijeni programirane nastave nalaze se u sokratovskom učenju u antičkoj Grčkoj. Prvi programer iz oblasti geometrije bio je Sokrat. Počeci programiranog učenja kakvo znamo danas i primjenjujemo ga, vezani su za američkog psihologa Sidni Presi ( Sidny L. Pressy, 1924 god.).
Programirano učenje postalo je poznato pojavom američkog psihologa Skinera ( B. F. Skinner) 1954. Skiner je razvio poseban pokret programirane nastave, a njegovo učenje je prošireno i van granica SAD.
Program u programiranoj nastavi razlikuje se od klasičnog nastavnog programa.u klasičnom nastavnom programu sadržaji koji se trebaju savlađivati navode se uopćeno, a nastavnik samostalno odlučuje o obimu i dubini. U programiranoj nastavi program precizno izlaže sve bitne činjenice i pojmove koje učenici trebaju usvojiti.građa je podijeljena na logički povezane za usvajanje lake male dijelove koji se savlađuju jedan za drugim. Da bih učenici prešli na usvajanje navedenih sadržaja, oni moraju prethodno usvojiti ranije sadržaje. Sadržaji se ne mogu preskakati.
Uloga nastavnika naročito dolazi do izražaja u izradi programiranih ili poluprogramiranih materijala. Tokom učeničkog rada na času nastavnik će pratiti tok izrade zadataka, davati dodatne informacije i objašnjenja za rad itd.

 
POJAVA I KARAKTERISTIKE PROGRAMIRANE NASTAVE
Programirana nastava je nastala na temelju bihejviorističke teorije u kojoj su uključeni sljedeći principi učenja:

a) Nastavni programi se detaljno razrađuju, opšti ciljvi se konkretizuju i razlažu na niz bližih ciljeva tako da nastavniku prvo bude jasno sta u toku jednog nastavnog časa treba ostvariti i dugo da se njemu i učeniku omogući laka i efikasna kontrola realizacije postavljenih ciljeva.
b) U logičko strukturiranim programima zadržavaju se sadržaji bitni za shvatanje cjeline, a izostavlja sve što je nebitno.
c) Gradivo se dijeli na male logičko raspoređene i povezane dionice („korake“, „porcije“) koje učenici samostalno savlađuju jednu po jednu utvrđenim redom, po unaprijed dobivenom uputstvu u kome je objašnjen način rješavanja. Ne moze se prelaziti na slijedeć dionicu ako nije potpuno savladana prethodna.
d) Učenik dobija povratnu informaciju o tačnosti svoga odgovora i uputstvo koje sadržaje treba da savlada da bih tačno riješio zadatak. Programirano gradivo mu omogućuje da sam sebe efikasno kontroliše.