Resursi informacionih tehnologija

U prostoru i vremenu se stalno nešto događa. Čovjek je egzistencijom prisiljen da umno dolazi do novih podataka informacija, znanja i da ih stalno nadograđuje i širi. Da prati događaje, procese, uočava prikuplja podatke, stvara zabilješke i razmjenjuje informacije, uči i stiče nova znanja, te na temelju svega navedenog, dobro posluje. Svuda oko nas se nalaze informacije. Aristotel je još u 4. vjeku p.n.e. potencirao neraskidivu vezu čovjeka, prirode i arhitekture. Arhitekturu je smatrao sintezom svih umjetnosti. „Čovjeka okružuju priroda i arhitektura.“ Mi ćemo biti slobodni da nadopunimo da čovjeka pored navedenog okružuje tehnika i digitalna ekonomija. Postavlja se pitanje zašto digitalna ekonomija?

Internet je prožeo sve sfere ljudskog života i rada, a svaki vid poslovanja zasnovan je na digitalnom, tj. elektronskom načinu zapisivanja, spremanja, transportovanja, te poslovanje učinio znatno lakše, pouzdanije i brže. Istina je da čovjek koji kreativno misli uvjek stvara nova i orginalna rješenja i da je upravo on stvorio digitalnu ekonomiju. Da bi bilo uspješni i traženi na tržištu, konstantno moramo biti u korak sa vremenom, bar ako je informatika u pitanju. Osnovu poslovnog nadmetanja čine inovacije i trendovi. Jako zahtjevna disciplina i zahvalna za mnogo do sada stečenog. Modeli poslovanja koji iskorištavaju sve dobre strane i prednosti novih tehnologija, dovela je do toga da promjena samog način poslovanja. Da nije savremenih tehnologija i jačine ljudskog uma i želje, čovjek ne bi stigao na mjesec, ne bi razvio satelitske mreže, robote, inteligentne agente… ne bi vidio pomake života. Internet je samo olakšica zamišljena za razmjenu naučnih informacija, komuniciranje između obrazovnih institucija i vladinih organizacija.

Informacioni sistem je sociotehnički sistem koji upotrebljava, organizuje i efektivno i efikasno koristi određene resurse. Resursi informacionog sistema su: ljudski resursi, hardverski resursi, softverski resursi, resursi podataka i resursi računarskih mreža. Prva i najznačajnija informaciona revolucija je primjena verbalne komunikacije. To se danas smatra najepohajlijim izumom ljudske civilizacije. Zatim pojava pisma. Pismo je omogućilo prenos misli i iskustva za budućnost – izlazak čovjeka iz životinjskog svjeta. Ljudsko pamćenje je iz generacije u generaiju prenosilo stečena iskustva i tako i gomilalo, arhiviralo i čuvalo za sledeće generacije.