Spaljivanje otpada

UVOD
Spaljivanje je pored sušenja i pirolize termička metoda koja se zasniva na potpunom uništenju
otpada u specijalnim postrojenjima. Primjena spaljivanja u spalionicama je značajna iz više
razloga jer se radi o brzom načinu rješavanja smeća kojim se vrši proizvodnja energije. Sam
proces spaljivanja smatra se boljim rješenjem od odlaganja jer spaljivanjem ostaje relativno malo
štetnih čestica u vazduhu. TakoĎe, spaljivanjem se ostvarje profit odreĎene firme i smanjuje se
volumen otpada.
Najefikasniji način zbrinjavanja otpada je spaljivanje. Pri spaljivanju dolazi do razlaganja na
proste sastojke uz moguće oslobaĎanje energije. Za spaljivanje otpada potrebno je da otpad ima
neki minimum toplotne vrijednosti (npr. za spaljionicu Spittelau u Beču je 8200 kJ/kg). U slučaju
da to nije tako otpad se miješa sa odgovarajućim otpadom koji ima veću toplotnu vrijednost.
Spaljivanje otpada se najčešće primjenjuje zbog primjetnog smanjenja količine Ďubreta, dok je
dobijeni pepeo čist i na njemu nema patogenih bakterija. TakoĎe, u svijetu postoje fabrike za
spaljivanje otpada meĎu kojim su: Edmonton kod Londona, Bilefeld u Nemačkoj, koje na taj
način proizvode električnu energiju. Na nekim mjestima, otpad se melje i pretvara u
čvrsto gorivo, te koristi umesto uglja. Odlika ovakvih fabrike za spaljivanje otpada jeste što su
skupe, a dim koji ispuštaju zagaĎuje vazduh.
Rad se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu biće riječi o samom pojmu spaljivanja otpada,
toplotnoj jedinici spalioni gdje se vrši spaljivanje, prednosti i nedostaci spaljivanja kao i
nepravilno spaljivanje otpada.
U drugom dijelu rada akcenat je na zaštiti okoliša prilikom spaljivanja otpada, sa osvrtom na
zahtjeve vezane za zaštitu okoliša prilikom spaljivanja otpada i to smanjenje emitovanja
staklenih plinova, tretman otpada toplotom, i iskorišćavanje proizvoda nastalih spaljivanjem.
4
1. SPALJIVANJE OTPADA
1.1. Pojam spaljivanja otpada
Zavisno od vrste i svojstava otpada, mogući su sljedeći postupci njegove obrade odnosno
zbrinjavanja: recikliranje, spaljivanje – s rekuperacijom energije i bez rekuperacije energije,
piroliza, konverzija u gorivo proizvedeno iz otpada, biološka obrada (anaerobna biološka obrada,
aerobna biološka obrada, mehaničko-biološka obrada), odlaganje na deponiju („landfilling“) i to:
sa proizvodnjom bioplina i bez proizvodnje bioplina. Kako je predmet rada spaljivanje, drugi
oblici zbrinjavanja otpada neće se razmatratiti.
Kako bi smo razumjeli sam pojam spaljivanja otpada bitno je znati koje su vrste otpada najčešće
zastupljene. U narednoj tabeli prikazaćemo vrste otpada kao i mogućnosti obrade odnosno
zbrinjavanja svakog od njih