Tumačenje ugovora

UVOD

Ugovor je riječ koja ima više značenja, ona može da prestavlja pravni akt, pravni odnos ili pravni dokument.
Ugovor kao pravni akt predstavlja izjavu volje dvoje ili više lica, kojom se proizvodi neko pravno dejstvo. To je dvostrani pravni posao, prisutan u velikom broju pravnih grana. Postoje porodični, obligacioni, nasledni, privredni ugovori, ugovor o radu i sl.
Obligacioni ugovor prestavlja saglasnost volja dvoje ili više lica, kojom se postiže neko obligaciono pravno dejstvo, tj. kojim se stvara neka obaveza, ta obaveza se mijenja ili prestaje.
Strane koje zaključuju ugovor predstavljaju ugovorne strane, usaglašavanjem njihovih volja predstavlja sklapanje ugovora. Ugovorne strane se mogu nazivati još i ugovornici, stipulanti ili ugovarači. Zaključivanje ugovora drukčije se naziva stipulacija.
Značenje riječi stipulacija: ženski rod (pravo (nauka)) Uslov, pogodba; pristanak, obećanje; ugovor; svečano priznanje ugovorene obaveze.
Ponekad se dešava da ugovorne odredbe budu nejasne, neprecizne ili dvosmislene, te se javlja poreba za tumačenjem ugovora.

I POJAM UGOVORA

Kako bi došlo do sklapanja ugovora moraju se ispuniti određeni uslovi. Oni se odnose na sposobnost ugovaranja ugovornika, saglasnost volja ugovarača, predmet ugovora i osnov ugovora. Ovi uslovi se nazivaju opšti uslovi a njihovo ispunjenje neophodno je kod svih vrsta ugovora.
Za zaključenje određenih ugovora, pored opštih potrebno je ispunjenje i nekih drugih uslova. Potrebno je ispuniti određenu formu, obično se radi o pisanoj formi mada postoje i usmeni ugovori. Nakon toga je potrebno izvršiti predaju stvari (realna forma) ili postići saglasnost nekog trećeg lica. Sve navedeno predstavlja posebne uslove ugovora, i oni su potrebni za nastanak ugovora jedino u situacijama koje su predviđene zakonom.
Sposobnost ugovaranja podrazumeva da osoba koja zaključuje ugovor ima poslovnu sposobnost koju zakon zahteva za sklapanje nekog ugovora. Ovo svojstvo ne posjeduju sva fizička lica.
Potpunu ili neograničenu sposobnost ugovaranja poseduju lica koja su punoljetna po zakonu, koja nisu stavljena pod starateljstvo, i maloljetna lica koja su sklopila brak, na osnovu odluke suda.
Za potpuno nesposobna za ugovaranje smatraju se ona lica koja su u potpunosti lišena poslovne sposobnosti. Tu se ubrajaju maloljetnici starosti do 14 godina života, kao i punoljetna lica koja su kompletno lišena poslovne sposobnosti zbog nekog mentalnog oboljenja. Umjesto njih ugovore zaključuju roditelji, staratelji ili određeni zakonski zastupnici.
Ograničenu ili djelimičnu sposobnost ugovaranja posjeduju oni maloljetnici koji su stariji od 14 godina i punoljetna lica koja su sudskom odlukom djelimično lišena poslovne sposobnosti.
Pravna lica mogu sklapati ugovore u pravnom prometu isključivo u okviru svoje poslovne sposobnosti, dok u suprotnom zaključeni ugovor ne može proizvesti pravno dejstvo. Savesnoj strani priznaje se samo pravo nadoknade pretrpljene štete koja je nastala zbog zaključenja takvog ugovora.
Za sklapanje ugovora, kao dvostranog pravnog posla potrebna je izjava volje obe ugovorne strane. Ovde nije važno samo da ove stranke izjave svoju volju, već i da se njihove volje podudaraju ali ne po sadržaju nego po cilju. To se naziva saglasnost volja. Jedna ugovorna strana predlaže drugoj da se sklopi ugovor, a druga strana treba da taj predlog prihvati da bi došlo do ugovora. Izjava prve strane se naziva ponuda, a izjava druge strane se naziva prihvatanje ponude.
Prije sklapanja nekog ugovora često postoji faza vođenja pregovora. U ovoj fazi zainteresovane strane usklađuju svoje stavove. Pregovori mogu dovesti do sklapanja ugovora a i ne moraju.
Ponuda predstavlja jednostranu izjavu volje jedne strane, kojom iznosi predlog drugoj strani da sklope ugovor koji će imati određenu sadržinu i sadržati sve važne sastojke ugovora, u skladu sa zakonskim propisima. Ponuda mora u sebi da sadrži sasvim jasnu i ozbiljno izraženu nameru ponudioca ugovora, da ima želju da sklopi ugovor u skladu sa predloženim uslovima. Ponuda ima svoj rok, ponudilac ne može biti neograničeno obavezan njome. U propisanom roku on ima obavezu da održi ponudu, nakon toga više ne.