Umišljaj i nehat

Umišljaj (dolus) je, kako je u stručnoj literaturi istaknuto, jedan je od oblika krivice ili vinosti kojim se u krivičnom pravu označava najviši intenzitet učiniočevog psihičkog odnosa prema učinjenom djelu.

To podrazumijeva da je na strani učinioca krivičnog djela u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojala svijest o djelu i volja,  koja je bila usmjerena na njegovo izvršenje ili saglašvanje sa izvršenjem takvog djela. Ovaj odnos može imati različite sadržaje u kojima se umišljaj može da manifestuje u konkretnim slučajevima.

Može da bude momentalna i iznenadna odluka nastala u afektu, posve svjesno i hladno izvršenje djela, izvršenje djela iz milosrđa, dugo razmišljanje u formiranju odluke, itd. Dakle, konkretna svijest i volja učinioca u izvršenju djela mogu da se razlikuje po načinu i vremenu formiranja, stepenu određenosti kao što rnogu naravno i da se javljaju u različitim stepenima težine i intenziteta. Takvi različiti sadržaji umišljaja relevantni su kod ocjene učiniočeve krivice, a time i kod izbora i odmjeravanja kazne.