Upravljanje troskovima

UVOD

Troškovi imaju veoma veliki značaj za poslovanje svih organizacionih sistema. Praćenje troškova, njihovog nastajanja, razvoja, njihovo sistematizovanje i analiziranje po raznim kriterijumima u cilju njihove racionalizacije doprinose svođenju u potrebne okvire i optimiziranju. Racionalno poslovanje, njegov koncept i alati su način uklanjanja nepotrebnih aktivnosti u poslovnim procesima koji dovode do smanjenja troškova poslovanja i davanja veće vrijednosti proizvodima ili uslugama za njihove korisnike.
Preduzeća danas đeluju u nesigurnom poslovnom okruženju koje karakterišu nagle i duboke promjene, te nesigurna i neizvjesna budućnost. Konkurenti se danas mnogo bolje poznaju, njihove metode i tehnike proizvodnje postaju sve više ujednačene. Fleksibilnost, inovativnost i kontinuirano usavršavanje poslovanja elementi su koji postaju sastavni dio strateškog pristupa izgradnje konkurentske prednosti.
Uspjeh u takvom okruženju ostvaruju samo ona preduzeća koja se brže i delotvornije prilagođavaju novim okolnostima na tržištu. Napredak u tehnologiji, transportu, komunikacijama, elektronici, obradi podataka, telekomunikacijama i novim materijalima omogućuju globalizaciju poslovanja. Usljed tih uticaja proces transformacije klasičnih oblika preduzeća neminovan je i nezaustavljiv.
Efektivno i efikasno sagledavanje troškova kroz adekvatnu prizmu omogućava pravovrijemeno anticipiranje budućih kretanja mogućih alternativa poslovno–finansijskog odlučivanja, tj. usvajanja optimalnih pravaca daljeg poslovanja preduzeća koji će omogućiti njegov prosperitet.

1. TROŠKOVI

1.1. Pojam troškova

Postoje različite koncepcije i brojna pojmovna određenja troškova, ali može se reći da troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju određenih vrijednosti.
U užem smislu pod troškovima se smatra potrošnja resursa zbog izrade novih proizvoda. Troškovi shvaćeni na ovaj način imaju karakter prenete vrijednosti. Prema pojmovnom određenju u najužem smislu troškovi predstavljaju svjesno uništavanje korisnih resursa u procesu proizvodnje s namjerom da se u zamjenu za to dobiju još korisniji proizvodi, odnosno neke druge vrijednosti. Može se reći da troškovi predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, materijala, trajne i tekuće imovine te drugih usluga zbog ostvarivanja određenih vrijednosti (proizvod, roba ili usluga). Iz ovog pojmovnog određenja vidljivo je da se naglasak stavlja na vrste troškova.
Navedenim pojmovnim određenjima troškova zajedničko je da se troškovima u opštem smislu smatraju smanjivanje i nestanak postojećih resursa, kako ljudskih potencijala i ljudskog kapitala, tako materijalnih i finansijskih resursa. Isto tako, za sva navedena pojmovna određenja troškova karakteristično je navođenje mogućnosti merenja, izračunavanja i izražavanja troškova u novčanom iznosu. Ova mogućnost izražavanja vrlo je značajna s aspekta planiranja, razvrstavanja, evidentiranja, kontrole, analize i upravljanja troškovima.
Troškovima se ne mogu smatrati izdaci i trošenja sredstava slučajnog ili neredovnog rada. Kaliranje, kvar, rastur i lom iznad planiranog normalnog iznosa ne smatra se troškom, već vanrednim rashodom. Samo unapred utvrđeni, planirani, ravnomerno raspoređeni na celu godinu, normalni iznos kaliranja, kvara i loma poprima karakter troškova, jer je samo taj iznos integralni dio cijene koštanja učinka.
U cijenu koštanja odnosno iznosu ukupnih troškova objedinjeni su celokupni napori preduzeća u postizanju određenog internog finansijskog rezultata. Objedinjujući sve  troškove, cijena koštanja predstavlja tačku ispod koje prodajna cijena ne bi trebalo da se spušta, jer ispod te tačke nastaje faza gubitka.