Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio SulejmanM 01. april 2015. Prijavi dokument
UVOD
Naziv ustav vodi poreklo od latinske reči constitutio. U rimskom pravu „konstitucije“ su bile imperatorski edikti, kojima je imperator uređivao najznačajnija privredna ili politička pitanja ili pitanja organizacije države. U filozofskim spisima velikih mislilaca antičke Grčke – Platona i Aristotela, sreću se i razmatranja o ustavima grčkih državica. Izraz ustav koristi se prevenstveno u značenju osnovnih obeležja političkog uređenja konkretne države. Ovim nazivom ne označava se pravni akt već konkretan sistem državnog i društvenog uređenja države. Aristotel pravi razliku između pravila o državnom i društvenom uređenju (politee) i pravila kojima se uređuju ovlašćenja koja pripadaju pojedinim organima vlasti (nomoi). U feudalnom društvu katolička crkva reč ustav koristi za akte kojima se uređuje sistem organizacije crkve. Sa buržoasko – demokratskim revolucijama termin ustav je u političkoj i pravnoj teoriji dobio drugačije značenje, koje je i danas u upotrebi.
Ustav je najviši opšti pravni akt u sistemu opštih pravnih akata jedne države koji uređuje najbitnije odnose u državi, a pre svega samu državnu organizaciju i ovlašćenja državnih organa, kao i slobode i prava građana. Naziva se još i osnovni zakon.
Ustavnost kao pravni princip, u svom normativnom značenju nužan je preduslov uspostavljanja pravne države. On obavezuje državnu vlast, ograničava je, podvrgava kontroli, uspostavlja prepreke arbitrernosti, unosi stabilnost u pravni poredak i stvara osnovne pretpostavke za jednakopravnost i sigurnost građana u pravnom sistemu.
1. POJAM USTAVA
Izraz constitutio potiče od latinskog glagola constituere, koji znači ustanoviti, uspostaviti, konstituisati. Reč „konstitucija“ je u srpski rečnik ušla iz ruskog jezika. U našem jeziku izvorno značenje termina ustav je: brana, prepreka, ograničenje, obuzdavanje. Ustav kao pravni akt doista je akt ograničavanja državne vlasti.
U ustavnom pravu postoje različita stanovišta o pojmu ustava. Danas su nezaobilazni pravni i sociološki pojam ustava.
Ustav u pravnom smislu ima dva osnovna značenja, na koja ukazuje već tradicionalna ustavna teorija – to su pojam ustava u materijalnom smislu i pojam ustava u formalnom smislu.
Sociološki pojam ustava obuhvata ustav kao stvarnost političkih odnosa i predstavlja realne faktičke odnose snaga u jednom društvu.
1.1 Ustav u materijalnom smislu
Ustav u materijalnom smislu se određuje prema sadržini (materiji) ustavnih normi, tako da u ustav u materijalnom smislu ulaze sve norme sa određenom sadržinom, bez obzira na njihovu formu.
Dva su osnovna obeležja ovog pojma ustava: prvo, ustav u materijalnom smislu nesporno postoji u svakoj zemlji, a drugo, to je skup osnovnih pravila koja određuju i regulišu dato državno i društveno uređenje.
U svakoj državi postoje izvesna pravila koja uređuju konkretnu državu i njeno pravo. Oblik i forma u kojoj se takva pravila izražavaju mogu biti različita: pisana ili nepisana pravila; pravne norme ili pak pravila stvorena običajnim pravom; pravila sistematizovana i koncentrisana u jednom pravnom aktu ili pak u više različitih pravnih akata. Osnovno obeležje pojma ustava u meterijalnom smislu je oslanjanje ovoga pojma na sadržaj odnosa koji se uređuju ustavom, nezavisno od toga da li su ti odnosi stvarno i uređeni ustavnom normom ili pak nekim drugim propisima, pa čak i običajima. Postoje razlike u teorijskim razmatranjima pojma ustava u materijalnom smislu. Razlike proističu iz samog poimanja sadržine ustavne materije, a s obzirom na to teorije se mogu grupisati u dve osnovne grupe. Prvoj grupi pripadaju teoretičari, koji sadržaj ustavne materije vezuju u osnovi za državu, njenu organizaciju, status, nadležnosti i međusobne odnose organa vlasti, posebno najviših organa državne vlasti. Drugoj grupi pripadaju teoretičari koji sadržaj ustavne materije vezuju u osnovi za društvo. Postoje i shvatanja koja kombinuju oba navedena svojstva sadržaja ustavne materije. Pristalice ovih shvatanja vezuju se podjednako za organizaciju i funkcionisanje organa vlasti, kao i za pravila po kojima se stvara pravo, a smatrajući ih jednako važnim za određivanje pojma ustava. Zajedničko za sva izneta različita shvatanja ustava u materijalnom smislu jeste povezanost sadržaja sa državom i pravom. Samo jedni daju prednost jednom (državi i pravu), a drugi drugom (društvu) sadržaju ustavne materije.
Sve zemlje imaju ustav u materijalnom smislu, ali ima zemalja koje nemaju ustav u formalnom smislu, npr. Engleska.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
You must be logged in to post a comment.
Jedan komentar na “Ustav”
CUVAOOOO BOOOGGG