Vrednovanje opcija

UVOD
OPCIJE (engl-option, njem-option)
Opcije su izrasle od instrumenta koji su služili kao instrument osiguranja u instrument špekuliranja. U današnjem modernom svijetu opcije, iako derivatni instrument, postale su standardni instrumenti investiranja. Dakle, opcije spadaju u derivate, odnosno izvedene hartije od vrijednosti (HOV). Nazivaju se izvedenim HOV pošto se kreiraju na neku drugu osnovnu aktivu, kao npr. robu, druge HOV, devize, kamatne stope ili tržišne indekse.

U ovom radu upoznat ćemo Vas s pojmom opcija kao hibridnih vrijednosnih papira i njihovog vrednovanja na tržištu. Pojam opcije se spominje još od vremena feničana, a i danas predstavlja jednu od najvažnijih finansijskih izvedenica.
Takođe govorit ćemo o nekim osnovnim karakteristikama opcija, da bi Vas što bolje uputili u dio materije koji se obrađuje u ovom radu.

Dalje, govorit ćemo o tome šta kupci / prodavci ostvaruju opcijom, koji su to bitni elementi koje gotovo svaka opcija sadrži. Neizostavni dio uvoda u ovu materiju je podjela opcija na put (omogućava pravo prodaje) i call (omogućava pravo kupovine), američke i evropske…

Ukratko ćemo objasniti opcione strategije, gdje ćemo se osvrnuti na spread (raspon) i vrste raspona (bull, bear, butterfly).

U dijelu pod naslovom ”Vrednovanje opcija”, nama i najvažnijem dijelu, fokusirali smo se i pobliže Vam prezentirali šest osnivnih faktora koji utiču na formiranje cijene opcije.

U okviru stvarne i vremenske vrijednosti opcija, kao dva glavna dijela opcione premije, izložili smo detaljnije definicije i objašnjenja vrednovanja opcija. Spomenuli smo i dva modela vezana za opcije: binomni i Black-Scholesov model.

U zaključku smo se, takođe, ukratko osvrnuli na glavne pojmove ovog rada.

POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE OPCIJA

Pojam
Pojam opcija u ekonomskoj istoriji je star koliko i ona sama. Još su feničanski trgovci, da bi iskoristili mogućnost kupovine tereta prvih brodova koji stižu u luku, kupovali opcije kako bi dobili sadržaj koji je brod prevozio – drugim riječima sticali su pravo da budu prvi u redu. Ukoliko bi sadržaj tereta bio nezadovoljavajući ili male vrijednosti, trgovci ne bi iskoristili opciju. Opcije i danas imaju slično značenje – nude iskorištenje nekog prava ali i mogućnost odustajanja od njega.
Opcije (options), kao segment terminskog tržišta, predstavljaju standardizovane financijske ugovore koji daju njihovim kupcima pravo, ali ne i obavezu, da kupuju ili prodaju hartije od vrijednosti (ili robu) po unaprijed utvrđenoj cijeni, koja se naziva izvršna cijena ili cijena realizacije, u određenom vremenskom periodu. Vlasnik ili kupac opcije ne mora izvršiti opciju, može pustiti da opcija istekne a da je ne iskoristi. Što znači da vlasnik opcije nije obavezan izvršiti neku aktivnost već ima pravo izvršiti ugovor samo ako tako odluči. Za razliku od toga, prodavac opcije nema nikakvo pravo izbora, on mora kupiti ili prodati financijski instrument ako vlasnik izvrši opciju. Cijena opcije koju je vlasnik ili kupac voljan platiti naziva se premija ili opciona cijena.
Kupac, dakle, ostvaruje najbolji mogući scenarij:

• Ograničen gubitak (iznos premije)
• Neograničen potencijalni dobitak