Vrste i tumačenje pravnih normi

Vrste i tumačenje pravnih normi

Uvod

Ljudi u društvu svakodnevno stupaju u najrazličitije odnose i stupajući u te odnose ljudi se ne mogu ponasati po svom nahođenju, već se moraju pridržavati izvjesnih pravila ponašanja.

Tako je pravna teorija kod nas usvojila shvatanje i definisala pravo kao skup pravila ponašanja u društvu čiju primjenu obezbjeđjuje država.

Pravo se  mora saznati u svojoj cjelokupnosti i složenosti a to znači da postoji potreba za proučavanjem društvenih determinantnosti prava, funkcije prava u društvu i posebno vrijednosti koji su idejni izvori njegove sadržine i krajnji cilj kojima pravo teži.

Kada govorimo o pravnim normama , riječ je o normama koje primjenjuje država. Ovakve norme država stvara sama ili ih uzima iz svih društvenih oblasti, bilo da ih stvaraju društvene organizacije ili neorganizovano društvo, ali za sve njih je karakteristična primjena od strane države. Ove norme koje primjenjuje država nazivaju se pravnim normama. Pravo je, dakle, skup normi koje primjenjuje država gdje se pod primjenom, u prvom redu, misli na primjenu sankcija. Pravo, kao skup pravnih normi i pravila o ponašanju, propisuje država i isto se primjenjuje od strane države u cilju ostvarenja interesa vladajuće klase, u cilju zaštite određenog poretka koji odgovara vladajućoj klasi.

Kroz ovaj seminarski rad objašnjen je pojam pravne norme , njeni sastavni elementi bez kojih ona ne bi mogla biti pravna norma, kao i po čemu se  razlikuje od svih ostalih normi.
Pored osvrta na tumačenja pravnih normi, seminarski rad sadrži i vrste odnosno klasifikaciju pravnih normi.

1.     Pravna norma-pojam

Pod pojmom pravne norme, kao najbitnijeg elementa prava,podrazumjeva se jedna  vrsta društvene norme i pravila o ponašanju ljudi čije ostvarenje obezbjeđuje država.
Pravna norma bi se mogla shvatiti kao pravni atom i ona je najprostiji elemenat prava koji se ne može više razložiti na prostije pravne elemente.

„Pravna norma je pravilo ponašanja ljudi u društvu koje je zaštićeno državnim aparatom za fizičku prisilu.
To su pravila koja su pismeno fiksirana. Znači radi se o pravilu kojeg se pojedinci u jednoj državi moraju pridržavati, po kome se moraju ponašati.
Ukoliko to ne bi činili, država bi ih svojim aparatom za fizičku prisilu na to natjerala.

To je pravilo o nekom ponašanju ljudi, kao na primjer, obavezno je platiti porez na imovinu, zabranjeno je ubijati, a pod prijetnjom određene sankcije.
Pravnu normu, ne treba izjednačiti sa određenim članom zakona ili nekog pravnog akta iz razloga što se rijetko dešava da se ona poklapa sa jednim takvim članom.
Tako, jedan član sadrži ili dio jedne ili više normi, a rijetko potpunu pravnu normu.