Tehnologija gajenja sirak, proso, heljda
ODSEK PRIMENJENE INŽENJERSKE NAUKE POŽAREVAC
STUDIJSKI PROGRAM: ZAŠTITA BILJA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: RATARSTVO SA SEMENARSTVOM
TEMA: TEHNOLOGIJA GAJENJA-SIRAK,PROSO,HELJDA
Datum: __________
Poeni: __________
Mentor: Dr Markola Saulić Student: Aleksa Jocić 2022/40107
Požarevac, 2023.godine
Sadržaj
Rezime.......................................................................................................................................................- 1 -
Sirak- Sorghum bicolor (L.) Moench..............................................................................................................2

2
Sirak-
Sorghum bicolor (L.) Moench.
Red: Poales
Familija: Poaceae Barhart, (Gramineae – Jusieu A. L.) – trave
Potfamilija: Panicoideae – prosolika žita
Rod: Sorghum
Morfološke osobine
Korenov sistem
. Korenov sistem sirka je žiličast i sličan je korenu većine biljnih vrsti iz familije
trava. Primarni korenov sistem obuhvata jedan klicin korenak, koji se razvija iz radikule prilikom
klijanja, i bočne hipokotilne korenčiće koji nastaju desetak dana nakon klijanja. Primarni
korenovi su po celoj dužini iste debljine i čine mali deo ukupnog korenovog sistema. Na njima se
nalazi čitav niz korenovih dlačica koje predstavljaju osnovni organ za ishranu iz zemljišta do
pojave sekundarnih korenova. Iako svoju funkciju obavljaju tokom celog života biljke, nakon
razvoja sekundarnog korenovog sistema gube na značaju. Sekundarni korenov sistem čine
korenovi koji izrastaju iz kolenaca stabla ispod površine zemljišta. Ovi korenovi obrazuju velik
broj razgranatih bočnih korenova drugog i trećeg reda sa mnoštvom korenovih dlačica i
prožimaju zemljište u svim pravcima. Sekundarni korenovi izrastaju po grupama obrazujući pet
spratova koji se nalaze ispod površine zemljišta. Debljina i broj korenova na svakom nodusu
zavisi od njegove veličine. Korenovi gornjih većih nodusa su deblji. i brojniji u odnosu na one sa
donjih nodusa. Ovi korenovi izrastaju pod uglom od 35-55o . U početku rastu vertikalno da bi na
dubini od 35-45 cm promenili pravac i dalje rasli horizontalno. Iz kolenaca stabla iznad površine
zemljišta razvijaju se vazdušni ili adventivni korenovi, u narodu poznati kao »pandže« (Sl. 14.).
Vazdušni korenovi su u odnosu na podzemne deblji i zelene boje, daju biljci dodatnu čvrstoću i
potporu, a ako se ogrnu sa zemljom ponašaju se isto kao i korenovi koji se od početka razvijaju
ispod površine zemljišta. U zavisnosti od agronomske forme, koren sirka raste u širinu do 1,5 m,
a u dubinu do 2,5 m. Glavna masa se nalazi u dubini do 100-120 cm, sa najvećom
koncentracijom u gornjih 25 cm. Stablo.
Stablo
sirka je uspravno i u zavisnosti od tipa sirka dostiže visinu od 40 cm do 4 m. Originalne
introdukcije su se odlikovale visokim stablom (i do 3 m). Iz toga je mutacijom (isti broj ali
skraćene internodije) nastao sada gajeni patuljasti tip sirka metlaša (1-1,8 m) i »kombajn« tip
sirka za zrno (1,5-1,8 m) (pogodan za žetvu žitnim kombajnom). Smanjivanje visine je bio
preduslov širenja sirka u Americi, Australiji i Evropi. Stablo je člankovito - nodusima podeljeno
na internodije, čiji broj i dužina zavise od tipa sirka i dužine vegetacije. Genotipovi kraće
vegetacije imaju 7-10, srednje dugačke 11-15, a dugačke 16-25 internodija. Dužina internodija u
ili okrugle. Nodusi su iste debljine ili nešto uži od internodija. U zavisnosti od tipa sirka središnji
deo stabla sadrži parenhim ispunjen vazduhom ili sokom sa različitim sadržajem šećera.
3
List.
Kao i kod ostalih trava list se sastoji iz dva dela: liske i lisnog rukavca. Liska je kod mladih
listova uspravna, a tokom vegetacije se savija prema dole. Može biti dužine 40-80 cm, a širine 5-
14 cm. Liska ima glatku i talasastu površinu, po obodu je ravna i ima izražen centralni nerv koji
lisku deli na dva jednaka dela. U osnovi svakog lista je rukavac koji je prirastao za nodus i
obavija deo ili celu internodiju, a kod patuljastih genotipova se rukavci i preklapaju. Na mestu
spajanja liske i rukavca se nalazi tanka membrana (ligule) koja se obavija oko internodije ili
rukavca sledećeg lista i sprečava ulazak insekata, vode i prašine između rukavca i stabla. Listovi
izrastaju iz nodusa, a njihov broj na stablu varira od 7-18 u zavisi od broja nodusa i dužine
vegetacije. Svaki dodatni list produžava vegetaciju za 3-4 dana. Veći broj listova, a samim tim i
veća lisna površina daju veći prinos. List je organ u kome se odvijaju glavni životni procesi
biljaka: fotosinteza, disanje i transpiracija. Prosečna površina listova na jednoj biljci sirka je 200-
390 cm2 . Na gornjoj strani lista uzduž glavnog nerva se nalaze stome, koje omogućavaju
savijanje listova tokom sušnog perioda. Listovi sirka sadrže veliki broj stoma. Po jedinici
površine ih je za 50 % više u odnosu na kukuruz, ali su manje i njihova ukupna površina čini
samo 2/3 u odnosu na kukuruz. Listovi su prekriveni voštanim pevlakom koji smanjuje
evaporaciju, tako da je i to jedan od razloga
zašto je sirak tolerantan prema suši. Razlika u dužini
drške metlice (terminalna internodija stabla) i dužine rukavca lista zastavičara naziva se eksponiranost
metlice. Kod sirka metlaša ekponiranost metlice može biti pozitivna (povoljno sa stanovišta žetve
metlica) ili negativna (metlice su pokrivene listom i teško se žanju).
Cvast.
Cvast sirka je metlica, različite zbijenosti i oblika. Metlica sirka može biti
uspravna/povijena, rastresita/kompaktna, različite boje zrna i plevica. Metlice sirka metlaša
mogu biti normalne i deformisane (čačkalica, lulaš, kudrava metlica). Metlica se sastoji od
centralne ose (predstavlja produžetak vršne internodije stabla) i bočnih grana, a na krajevima
bočnih grana nalaze se po dva klaska, uvek u parovima. Jedan od dva klaska ima relativno dugu
dršku i u njemu se nalaze dva cveta: donji cvet je u potpunosti reduciran (nema nijednog
elementa cveta), a gornji ima samo 3 prašnika. U celini taj klasak je neplodan. Drugi klasak je
sedeći, ima dva cveta; donji je u potpunosti redukovan, a gornji ima sve elemente cveta (2
plevice, 2 plevičice, 3 prašnika, tučak sa dvoperim žigom). U celini ovaj klasak je plodan. Pleve
(glume) su dobro razvijene i kod plevičastih formi pleve obavijaju zrno. Plevice (ima ih dve -
gornja palea superior i donja - palea inferior) su nežne, tanke, opnaste i mogu biti crne, crvene,
mrke ili žute boje. Cvetanje kreće od vrha metlice postepeno prema osnovi. Prilikom otvaranja
cvetova istovremeno se pojavljuju i prašnici i tučak. Mladi prašnici su žuti, a tokom sazrevanja
poprimaju narandžastu boju. Nakon sazrevanja pucaju i oslobađaju oblak lakih polenovih zrna
(do 100 miliona po biljci), nošenih vetrom na veliku udaljenost. Sirak je fakultativno
stranooplodna biljna vrsta, sa procentom samooplodnje preko 95%. Cvetovi se otvaraju u
jutarnjim časovima, pri temperaturi 17-20 o C i 65-75% vlažnosti vazduha. Nakon 11-12 časova
cvetanje prestaje. Najveći deo otvorenih cvetova na metlici je 3-4 dana nakon početka cvetanja.
U zavisnosti od temperature vazduha cvetanje traje 6-10 dana.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti