POLITIKA U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA U VRIJEME
DONOŠENJE USTAVA
Istorija Sjedinjenih Američkih Država se dijeli u nekoliko perioda , pri čemu se kao međaši
uzimaju neki od najvažnijih događaja . Najčešća je podjela na
predkolumbovski
period - koji
pokriva vrijeme sve do dolaska prvih europskih istraživača i kolonisti u Sjevernu Ameriku - a iza
koga slijedi
kolonijalni
period - kojim se pokriva vrijeme od dolaska kolonista do stvaranja
samih SAD 1776. godine . Istorija u užem smislu se najčešće dijeli na periode koja se tiču
sljedećih događaja -
donošenje Ustava SAD
kojim su SAD postale federacija , odnosno država
u pravom smislu riječi ;
završetak američko - meksičkog rata
kojim su etablirane njene granice
;
završetak građanskog rata
kojim su SAD postale moderna industrijska sila ;
Prvi svjetski rat
kojim su SAD postale svjetska sila ;
Drugi svjetski rat
kojim su postali supersila , te
Hladni rat
nakon koga su SAD postale jedina supersila . Razdoblje Hladnog rata se ponekad dijeli na
razdoblja
prije i poslije atentata
na predsjednika Kenedija , odnosno prije i poslije Reganove
revolucije .
1. Američki rat za nezavisnost
Američki rat za neozavisnost
(1775.-1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u
Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connectiut, New York, New Jersey,
Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Južna) Carolina i Georgia. Zbog
kolonijalističke politike Velike Britanije prema njima ove kolonije su oružanim sukobom
kod Lexingtona (18.
aprila
1775.) počele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi. U toku rata
one su 4.
juna
1776. donijele Deklaraciju nezavisnosti i proglasile svoju samostalnost od britanske
krune.Rat je počeo 18, aprila 1775. oružanim sukobom kod Lexingtona. Na početku rata Amerikanci nisu
imali profesionalnu vojsku niti flotu. Svaka kolonija se branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika
dobija jedinstvenu vojsku u maju 1775. pod vodstvom Georgea Washingtona. Na pobunjeničkoj strani
sudjelovalo je 250 000 vojnika kao reguralna vojska ili lokalna policija. Afroamerikanci, kao slobodni ljudi
ili kao robovi, služili su na obe strane. U novembru 1775. Lord Dunman je oslobodio sve robove koji bi se
borili na britanskoj strani što je naravno privuklo veliki broj crnaca na stranu Britanaca. U 1779. 10 000
crnaca dezertiralo je iz američke vojske i prešlo u britanske redove. Većina američkih Indijanaca istočno
od rijeke Mississippi bilo je zahvaćeno ratom I nisu znali na koji način ući u rat. 13 000 ih se uključilo u
sukob na britanskoj strani.
Širom Amerike su se dešavali različiti ratovi. Tako I u Bostonu. Prije rata Boston je bio središte
revolucije; poznata
Bostonska čajanka
u kojoj je u more bačen veći dio britanskog čaja koji je bio poslan
iz Engleske. Britanski zapovijednik u Bostonu zapovijedao je s 4000 vojnika, ali teritorij je bio pod
utjecajem pobunjenika, a nakon bitke kod Lexingtona još 4500 britanskih vojnika uključilo se u rat. Stigli
su pod zapovjedništvom generala Williama Howea I odmah nakon dolaska sukobili su se s
pobunjenicima.Englezi su dobili tu bitku ali njihovi su gubitci bili toliki da nisu mogli više nastaviti sa
potjerom. U maju 1775. George Washington je zauzeo utvrdu Ticonderoga. Howe nije bio u najboljoj
situaciji, te je zapovijedio evakuciju grada u martu 1776. Nakon toga Washington je krenuo sa većinom
svoje vojske prema New Yorku.
Za vrijeme bitaka u Bostonu, Kongres (vrhovno tijelo pobunjene Amerike) je
pozvao Francuze u Kanadi da im se pridruže kao četrnaesta kolonija. Međutim, kada se to nije
dogodilo, Kongres je zapovijedio invaziju na Kanadu. Cilj je bio maknuti Britance iz dvije
kanadske pokrajne - Québeca I Ontarija. Dana 16. septembra 1775. brigadni general Richard
Montgomery krenuo je iz utvrde Ticonderoga na Montreal koji je pao 13. novembra iste godine.
General Guy Carleton, guverner Kanade pobjegao je u grad Québec. Druga vojska koja je
krenula prema Québecu na čelu s generalom Benedictom Arnoldom okružila je Québec. Nakon
nekog vremena pridružio im se Montgomery sa svojom pobjedničkom vojskom. Napali su
Québec 31. prosinca ali su pobijeđeni od strane Britanaca. Ostatak Amerikanaca je tamo ostao do
proljeća 1776. kada su se povukli. Sljedeći pokušaj osvajanja Quebeca pao je kod Trois-
Riverisa 8. decembra 1776. Britanci su onda krenuli u napad i pobjedili Arnolda u bitci kod
otoka Valcour. Arnold se bio prisiljen povući do utvrde Ticonderoga odakle je i krenuo. Napad
na Kanadu je katstrofalno završio za Amerikance, ali je Arnold odgodio britanski protunapad
do bitke kod Saratoge.
Nakon povlačenja svojih snaga iz Bostona general Howe se fokusirao na osvajanje New
Yorka. Da bi obranio grad, general Washington postavio je 20 000 vojnika od Manhattana sve
do Long Islanda. Dok su se Britanci iskrcavali kod Staten Islanda Washington je
čitao
deklaraciju o neovisnosti
svojim ljudima. Dana 27. avgusta 1776. Britanci su potjerali
Amerikance nazad do Brooklyna. Howe je tamo postavio kamp i započeo opsadu Manhattna
gdje je general Washington povukao svoje ljude. Dana 15. septembra Howe je iskrcao 12 000
ljudi na Manhattan i brzo zauzeo cijeli grad. Amerikanci su se morali povući do Harlema gdje su
napadnuti, ali su napad nakratko odbili. Howe je u oktobru okružio Washingtonovu vojsku i
Amerikanci su se ponovno morali povući. Bitka kod White Plainsa je održana oktobra 1776. i
opet je epilog bilo povlačenje američkih trupa. Howe se vratio na Manhattan i zarobio 2000
američkih vojnika. General Lord Cornwallis tjerao je Washingtonovu vojsku kroz New
Jersey sve dok se Amerikanci nisu u decembru povukli preko rijeke Delaware u Pennsylvaniji.
Ta zima je, ukupno gledajući, bila dobra za Britance, no Howe je propustio priliku uništiti
pobunjeničku vojsku. Ali, zarobio je ili ubio skoro 5000 americkih vojnika i bio je spreman za
nastavak operacija u proljeće. Američka vojska na tom području izgubila je 5000 vojnika i
Washington nije bio u povoljnom položaju. Kongres je u očaju napustio Philadelphiju što je
razočaralo neke Amerikance, ali otpor britanskoj vlasti odlučno je rastao. Stoga se Washington
odlučio na napad. Prešao je rijeku Delaware na Badnje veče i zarobio više od 1000 Hessana u
bitci kod Trentona 26. decembra 1776. Cornwallis je krenuo vratiti izgubljeni Trenton, ali ga je s
puta skrenuo Washington koji je uspješno napao Britance kod Pricentona 3. januara 1776.
Policija New Jerseya nastavila je pobjeđivati Britance na tom području.
Kada su Britanci počeli planirati operacije za 1777. imali su dvije vojske: Carletonovu vojsku
u Kanadi i Howeovu vojsku u New Yorku. U Londonu Lord George Germain otkazao je večinu
operacija zbog nesporazuma, jadnog planiranja, i rivalstva među zapovjednicima. Ipak, Howe je
uspješno zauzeo Philadelphiju, dok je vojska na sjeveru bila poražena u bitci kod Saratoge. Prva
akcija u 1777. bila je ona vođena generalom John Burgoyneom u Kanadi. Cilj je bio zauzeti
teritoriju oko Jezera Champlain i rijeke Hudson tako da koloniju New England izoliraju od
ostalih američkih kolonija. Burgoyne je krenuo u maj, a već u ranom junu zauzeo je
utvrdu Ticonderoga. Njegov pohod bio je usporen Amerikancima koji su rušili stabla i mostove,
te tako sprječavali prodor Britanaca.
