Seminarski rad - Alibi
2
S A D R Ž A J:
Uvod
……………………………………………...……………………………………………3
1. Alibi
…………………………………………………………………...…………..…...4
1.1.
Razmatranje alibija kroz naučno – istorijski
aspekt…………………...………......6
1.2.
Vrste
alibija……………………………………………………………………......7
2. Provjeravanje alibija
……………………………………………………………........8
2.1.
Provjera alibija saslušanjem lica koja se poziva na
alibi………………….…....….8
2.2.
Provjera alibija saslušanjem
svjedoka………………………………………......…9
2.3.
Ostale provjere
alibija……………………………………………………………11
Zaključak
………………………………………………………………………………...….12
Literatura
……………………………………………………………………………...…….13
Seminarski rad - Alibi
3
Uvod
Tema ovog seminarskog rada je “Alibi”. Shodno temi rad ćemo koncipirati u dva
dijela. U prvom dijelu rada baziraćemo se na samo definisanje pojma
alibi
, te pojmove i
procese koji se za njega vežu. U drugom dijelu rada ćemo polje istraživanja prebaciti na
definisanje i način provjeravanja alibija.
Dakle, predmet istraživanja i zadaci ovog rada proizilaze iz teme, a to je da se pobliže
objasni pojam alibija i ustanove metode njegovog provjeravanja.
Alibi je opštepoznat pojam koji se svakodnevno upotrebljava u bezazlenim
situacijama od strane raznih ljudi i raznih profesija, ali njegovu pravu definiciju i pravi
smisao upotrebe u istraživanju krivičnih djela malo ko zna. Kao što vidimo, alibi je postao
popularan pojam, ili takoreći žargon. Ova hipoteza potrvđuje cilj istraživanja, a to je da se u
poptpunosti pojasni i definiše pojam
alibija
.
Seminarski rad - Alibi
5
Bez pravilnog i potpuno utvrđenog čnjeničnog stanja, pa samim time i utvrđenog
alibija, nema ni pravilne primjene materijalnog i procesnog krivičnog prava ni zakonito
donesene sudske odluke.
Nije dovoljno samo poznavati zakonske norme za kvalitetno preduzimanje dokaznih
radnji u krivičnom postupku, već je bitno poznavati i kriminalistička pravila
- institute o
operetivnim načnima postupanja - alibi
, presumpciju nevinosti, pretražne radnje, istraživanja
i istražne radnje u konkretnim slučajevima tokom vođenja krivičnog postupka.
Bez znanja iz kriminalistike, zakonski potpomognutom sudskom praksom u
svakodnevnom radu nije moguće prikupljati, utvrđivati i vrednovati materijalne i
nematerijalne dokaze, izjave svjedoka, iskaze okrivljenog bez korištenja adekvatnih
procesnih sredstava, pa samim time i alibija. Za pravilno postupanje sa materijalnim i
nematerijalnim dokazima (materijalnim tragovima i iskazima lica) neophodno je poznavanje
metoda fiksiranja, vještačenja i dokaznog vrednovanja relevantnih činjenica u krivičnom
postupku radi dokazivanja istinitog ili odbrambeno-lažnog alibija.
„Institut - pravilo – alibi,,
kao indicijalno dokazno sredstvo, u okviru kriminalistike i
krivičnog procesnog prava, omogućava dokazivanje pojedinih radnji koje predočavaju
osumnjičeni,optuženi/okrivljeni ili svjedoci, kada se lažnim alibijem organ na kojem je teret
dokazivanja (tužilac) želi dovesti kako u stvarnu tako i pravnu zabludu.
Istražitelji (policijski inspektor, tužilac, sudija za prethodni postupak,i drugi subjekti u
krivičnom postupku ne mogu utvrditi krivičnopravnu i kriminalističku diferencijalnu
dijagnozu krivičnog djela bez poznavanja kriminalistike (taktike, tehnike, metodike i
operative) i normi krivičnog materijalnog i procesnog prava, tj;
odrediti predmet vještačenja,
postaviti relevantna pitanja vještaku i kritički procjenjivati primjenjene metode
vještačenja te kroz dobijene odgovore utvrditi dokaznu vrijednost pojedinih
činjenica ili rezultata vještačenja, kako bi provjerili činjenice koje predočava
osumnjičeni, optuženi/okrivljeni ili svjedok u toku dokazivanja alibija
(istinitog ili odbrambeno-lažnog).
