PODVODNO BETONIRANJE
1.uvod
Betoniranje pod vodom je teška tehnicka
zadaca koja pretpostavlja dosta iskustva. Zato se taj nacin gradnje – kad god je to
moguce – zamjenjuje predgotovljenim betonima izradenim u pogonu, ili na suhom
na gradilištu
Ugradnja pod vodom temelji se na cinjenici da za stvrdnjavanje nije potreban zrak.
Dapace; stvrdnjavanje je jednako ili bolje pod vodom. No pošto pod vodom nije
moguce vibriranje (zbog ispiranja cementa vodom), svježi beton za podmorsko
betoniranje mora biti dovoljno tekuc i samozbijajuc da potpuno ispuni kalup. Stoga
narocitu pažnju treba posvetiti glavnoj fazi betoniranja: ugradbi betona. Pritom se
beton ne smije razmiješati t.j. vodom razjediniti i isprati. Da se to nebi desilo osnovno
je pravilo da beton ne smije slobodno padati kroz vodu: t.j. betonska masa na putu
ugradnje ne smije dolaziti direktno u dodir s vodom. Kad bi se beton slobodno sipao
direktno kroz vodu brzo tonjenje betona ispiralo bi sitne cestica betonske mase,
prvenstveno cementa, t.j. razjedinilo svježi beton na agregat i cement. Potom bi se
na dno kalupa najprije nataložila najkrupnija granulacija; t.j. na dnu kalupa ostao bi
cisti agregat. Na njemu bi se nakon relativno dugog razdoblja slegao rahli cement.
Postoji nekoliko isprobanih nacina ugradbe betona pod morem (Sl. 4.3.3::1):
a)
Betoniranje na plićaku:
(do 1 m dubine) izvodi se istresajuci beton na suhom
(gomila iznad vode) koji onda svojim tlakom porinjava pokos betona prema naprijed
i tako betonska masa postepeno ispunjava cijeli profil. U kontaktu s vodom uvijek je
ista površina betona tako da se preostala masa nece isprati.
b)
Dizalična grtalica
može se upotrijebiti u slucajevima betoniranja masivnih
presjeka kad se ne postavlja veliki zahtjev na kvalitet podvodnog betona.
