UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET TUZLA
PEDAGOGIJA PSIHOLOGIJA
PSIHOLOGIJA LIČNOSTI II
SEMINARSKI RAD
FREUD – RAZUMIJEVANJE I ZNAČAJ SNOVA
Dervišević Faruk
Freud – razumijevanje i značaj snova
Psihologija ličnosti II
Strana 4
Historija snova
Od davnih vremena do danas u raznim kulturama svijeta snovima se poklanjala pozornost.
U egipatskim su hramovima svećenici čitači, posvećeni pisari ili onirokriti tumačili simbole iz
snova prema ključu koji se prenosio iz generacije u generaciju.
Babilonci su snove smatrali porukama natprirodnih bića, a Asirci znakovima koji pokazuju put te
je, primjerice, asirski kralj Asurbanipal (669.
‐
626. pr.Kr.) imao čak i svoju sanjaricu.
Stari Grci su vjerovali da su snovi božanske poruke koje se, prema riječ ima Artemidora (autora
najpoznatije sanjarice staroga vijeka) "ulijevaju u ljude radi koristi i poučavanja".
Trudeći se proniknuti u njihovo značenje, Artemidor je posebnu pozornost obraćao snovima koji
se ponavljaju vjerujući, poput Freuda dva vijeka kasnije, da svako jednom u životu usne jedan
osobito značajan san koji utječe na sav njegov kasniji razvoj.
Stari Rimljani snovima su se obraćali kao oraklu tražeći savjet ili proročanstvo, prorok Muhamed
smatrao ih je "razgovorom između čovjeka i njegova Boga" te je sa svojim učenicima
svakodnevno razgovarao o njihovim snovima, a brojna plemena starijih i novih vremena su
tumačenje snova utkala u gotovo sve pore svoga života.
I u Starom i u Novom zavjetu može se naći obilje zapisa o snovima, koje šalje Bog kako bi na taj
način prenio svoje poruke i naredbe koje se obično tiču čitava puka (poput onih u snovima
Danijelovim i Jakovljevim, Nabukodonosorovim i Solomonovim).
Rani kršćani su snove smatrali božanskim porukama, Grgur iz Nyssara u IV. st. vjerovao je da,
zrcaleći slike duše, snovi odražavaju sanjačevu osobnost; sveti Augustin koristio ih je kao kanale
za svoju komunikaciju s Bogom i njegovim anđelima, a Toma Akvinski govorio je o njihovoj
proročkoj naravi te onome što se od vremena C. G. Junga naziva sinkronicitetom.
