U  40-tim    godinama    20.    stoljeća    Merton    i    suradnici    razvili    su    fokusirane
individualne  i  grupne  intervjue  (Fern,  2001).  U  istraživanju  tržišta  fokus  grupe  se
upotrebljavaju  od  1950.  godine,  a  tijekom  80-tih  godina  prošlog  stoljeća  interes  za
fokus grupe oživljava i u drugim disciplinama pa i u socijalnim znanostima.

U  literaturi    postoje    mnoge    definicije    fokus    grupa,    a    različiti    termini    kao
"organizirana  diskusija",  "kolektivna  aktivnost",  "socijalni  događaj"  i  "interakcija"
odnose  se  na  fokus  grupe  u  socijalnom  istraživanju.Powell  i  suradnici  definiraju
fokus  grupu  kao  grupu    pojedinaca  izabranih  kako  bi  diskutirali  i komentirali  o
određenoj temi iz osobnog iskustva.

Fokus  grupa  je  90  –  120  minutni  polustrukturirani  razgovor  između  7  –  12
sudionika koji su izabrani po nekim relevantnim karakteristikama (npr. dob, spol i dr.)
te  u  kojoj  unaprijed  pripremljeni  moderatori  produciraju  smislenu  diskusiju  koja
obično ne zahtijeva postizanje konsenzusa ili dogovora već je zadatak moderatora da
svakog člana potakne na iznošenje najboljih i najinovativnijih ideja vezanih uz zadani
problem.  Diskusija  se  vodi  po  unaprijed  pripremljenom  nizu  tema.  Pitanja  koja
moderatori   postavljaju   u   okviru   određene   teme   otvorenog   su   tipa   kako   bi   se
ispitanicima omogućila maksimalna fleksibilnost pri davanju odgovora.

Fokus grupe su forma grupnog intervjua, ali bitno je te dvije stvari razlikovati. Grupni
intervju  uključuje  istovremeno  intervjuiranje  odreñenog  broja  ljudi,  a  naglasak  je  na
pitanjima   i  odgovorima  između  istraživača   i  sudionika  intervjua.  Fokus  grupa  se,
međutim,  oslanja  na  interakciju  unutar  grupe  koja  se  temelji  na  temi  zadanoj  od
istraživača. Jedno od najkonzistentnijih nalaza u literaturi o malim grupama je taj da
će na sve grupe, bez obzira koliko su privremene,  grupni procesi imati utjecaj.

U    usporedbi    s  intervjuom,  koji  odražavaju  individualne  stavove,  osjećaje  i
vjerovanja,  fokus  grupe   sakupljaju  mnoštvo  stavova  i  procesa  unutar  grupnog
konteksta.  Lakše  je  kontrolirati proces   intervjua   od   procesa   grupne   diskusije   u
kojoj    sudionici   mogu   preuzeti inicijativu.U  usporedbi   s   promatranjem,   fokus
grupa    omogućuje    prikupljanje    veće količine    informacija    u    kraćem    roku.    U
metodi   opažanja  čeka   se   da   se   dogodi promatrano ponašanje,  dok u fokus  grupi
moderator  postavlja  pitanja  sudionicima.  U  ovom smislu  fokus  grupe  nisu  prirodni
već organizirani događaji.

Fokus    grupe    se    mogu    upotrebljavati    u    preliminarnoj    i    eksploratornoj    fazi
istraživanja   (Kreuger,   1988,  prema   Gibbs,  1997);   tijekom   istraživanja   kako   bi
evaluirali ili izradili plan aktivnosti (Race i sur., 1994, prema Gibbs, 1997); ili, kad je
program  završen,  kako  bi  procijenili  njegov  učinak  ili  generirali  daljnje  smjerove
istraživanja.  Mogu  se  koristiti  ili  kao  samostalna  metoda  ili  kao  dio  istraživanja  s
ostalim metodama, posebno za triangulaciju i provjeru valjanosti.

http://en.wikipedia.org/wiki/Focus_group, pregledano 25.04.2014.

Fokus  grupe  mogu  pomoći  pri  ispitivanju  ili  generiranju  hipoteza  te  kod razvoja
čestica  ili  koncepta  za  upitnike  i  intervjue  (Hope  i  sur.,  1995,  prema  Gibbs,1997).
Međutim,    zbog    malog    broja    sudionika    i    reprezentativnosti    uzorka    imaju
ograničenu mogućnost generalizacije rezultata na cijelu populaciju.

1.1 Vrste fokus grupa

Ne postoji pravilo ili  "recept"  kako napraviti  nacrt  za  istraživanje u  kojem  se koristi
metoda  fokus  grupe.  Zbog  toga  Fern  (2001)  razlikuje  fokus  grupe  unutar  dvije
dimenzije.  Prvo  je  pitanje  na  koje  istraživač  treba  odgovoriti  je  li  fokus  grupa
teorijska  ili  primijenjena.  Teorijska  istraživanja  provode  se  sa  svrhom  razvijanja
teorije  ili  njezina  potvrñivanja,  a  primijenjena  istraživanja  u  svrhu  odlučivanja  za
daljnje  praktične implikacije.  Druga  dimenzija  je  svrha  istraživanja pa  je  tako  fokus
grupe podijelio na eksploratorne, kliničke i  eksperimentalne fokus  grupe.  Na osnovu
te dvije distinkcije mogu  se navesti šest različitih vrsta fokus  grupa  koje omogućuju
različite  nacrte  istraživanja  s  obzirom na  problem  koji  se  ispituje.

Postoji nekoliko vrsta fokus grupa s obzirom na različite kriterije.
Po načinu vođenja rasprave postoje:



klasične fokus grupe;



diskusije o suprotnim gledištima;



dvosmjerne fokus grupe(jedna je klasična a druga prati tok njene rasprave i
diskutuje o tome).

Po načinu organizovanja postoje:



obične – svi na istom mjestu u isto vrijeme;



telefonske konferencije;



onlajn grupe – preko interneta.

1.2. Planiranje fokus grupe

Kakva  će  se  fokus  grupa  upotrijebiti  ovisi  o  svrsi  istraživanja  ili  problemu samog
istraživanja.  Problem  je  ključan  jer  utječe  na  izbore  različitih  faktora  koji utječu
na  proces  diskusije  u  fokus  grupi  i  na  podatke  koji  se  dobiju  fokus  grupom.  Na
primjer,  kakvi  sudionici  će  biti  izabrani,  kakav  je  sastav  grupe  potreban,  kakve
relevantne karakteristike moderatora su poželjne za odreñenu fokus grupu i slično. U
literaturi  se  navodi  da    metoda  fokus  grupe  zahtjeva  više  planiranja  od  drugih
kvalitativnih metoda.

http

://

webcache

. googleusercontent