Lex loci deliciti commissi
UVOD
Potencijalno merodovni pravni poreci često predvidjaju veoma različite pravne posledice
nedozvoljnih radnji iz kojih je proistekla šteta. Povod sukobima zakona su različite vrste
nadoknade štete koje predviđaju pojedina zakonodavstva. Brojni su pristupi prema načinu
odmeravanja štete, kao i prema mnogim drugim pitanjima .
Prvo specifično kolozino rešenje za delikte koje beleži istorija međunarodnog privatnog prava
zadržalo se veoma dugo i bila je gotovo jednodušno prihvaćeno kako u teoriji, tako i u ubedljivo
najvećeg broja zemalja. To je bio princip LEX LOCI DELICITI COMMISSI- načelo da se
primenjuje pravo države u kojoj je izvršen delikt.
Mesto izvršenja delikta javlja se kao tačka vezivanja jos u XIV veku za vreme Bartolusa. U XVII
veku kad se centar kolozionepravne misli nalazi u Holandiji, princi lex loci deliciti commissi
dobija i širu teorisku razradu u delu Paulusa Futa.
Ovaj princip je i danas vladajući, međutim ta vladavina nije više obeležena klasičnom
jednostavnošću i uverljivošću.
U novim socijalnim uslovima, od koji su posebno relevantni oni koji se stvaraju razvojem
saobraćaja, shvatanjem da treba primeniti pravo mesta gde je delikt izvršen nije više samo po
sebi razmljivo javljaju se kontraverze, kreiraju se izuzeci i stvaraju se kontre alternativnih rešenja
kako u teoriji, tako i u praksi, pa i u nekim zakonodavstvima.
1.PRINCIP LEX LOCI DELICITI COMMISSI
1.1.LEX FORI KAO DOPUNSKI PRINCIP ZA PROTIVPRAVNOST
Prema nekim shvatanjima, uz lex loci deliciti commissi treba postaviti kao doounski princip lex
fori, pravo suda. Medjutim ovaj princip se ne odnosi na čitavu problematiku delikta već samo na
pitanje protivpravnosti radnje. Radnja se smatra protivpravnom samo ako je takvom smatraju
kako zakon mesta izvršenja delikta, tako i zakon suda. U pogledu ostalih pitanja primenjuje se
samo zakon mesta izvršenja delikta.
Ovakva kumulacija zakona mesta izvršenja delikta i zakona suda bila je rešenje veoma dugo
prihvaćeno u engleskom pravu. Pravilo je bilo formulisano u odluci Filips protiv Ajera iz 1869
god. Ali je kod nas ZMPP nije prihvatio.
1.2.TEŠKOĆE U PRIMENI NAČELA LEX LOCI DELICITI COMMISSI
Osnovna i klasična teškoća u primeni lex loci deliciti commissi kao tačke vezivanja javlja se kad
posledica delikta ne nastupa u istoj državi u kojoj je izvršena i radnja. Najbolji primer koji se
vrlo često događa u praksi da deliktnu radnju proizvođač , a posledica nastupa u drugoj državi
( drđavi rezidencije potrošača). U ovakvim slučajevima javlja se složeni problem kvalifikacije
pojma mesta izvršenja delikta. U nekim zemljama tim mestom se smatra mesto deliktne radnje,
udrugim zemljama mesto posledice.
U MPP, disolucija mesta radnje i mesta posledice stvara ozbiljne teškoće, pravnu nesigurnost i
pogoduje arbitrarnom ponašanju, ako se u pozitivnim normama ne može naći opredeljenje za
jedno ili drugo shvatanje.
Postavlja se pitanje treba li ostati pri istoj kvalifikaciji u svim pravnim pitanjima koja se javljaju
u vezi sa deliktima.Posebne teškoće u primeni lex loci deliciti commissi javljaju se u slučajevima
kada se delikt dogodi na ničijoj zemlji- na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovu.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti