Pojam religije

Sadrzaj

1. Sta je religija

?................................................................................................................................3.

1.1 Savremena tumacenja religije……………………………………………………………………..3.

1.2. Pojava religije I njen istorijski razvoj…………………………………………………………..4.

1.3. Odnos religije I magije…………………………………………………………………...……………6.

1.4. Okultizam I vjerske sekte……………………………..……………………………………………...7.

2. Monoteizam – religija naseg vremena

………………………………………………….9.

2.1. Judeizam……………………………………………………………………………………………………9.

2.2. Hriscanstvo…………………………………………………………………………………………..….10.

2.3. Islam…………………………………………………………………………………………………..…...11.

2.4. Budizam………………..…………………………………………………………………………………13.

- Literatura………………………………………………………………………………………………………..14.

Sta je Religija?

1.1

. Savremena tumacenja religije

Definisanje pojma religije predstavlja veoma tezak zadatak, jer je religija sama po sebi

veoma slozen fenomen. Nesumnjivo, religija predstavlja jedan od elemenata ljudske svijesti
i duhovne kulture.

Pojam religija nastao je od latiske glagola religio, religare, sto znaci povezati. Ovu rijec prvi

put upotrebljava Laktanacije, hriscanski filozof, u IV vijeku n.e. ovdje se misli na
povezivanje covjeka sa prirodom, drugim bicima i Bogom.

Postoje tri osnovna pristupa po kojima se moze posmatrati religija kao fenomen.

To su:

subjektivni, objektivni i subjektivno-objektivni

pristup

Sa stanovista objektivnog

pristupa, religija se ne moze ispitivati kao svaka druga pojava. Subjektivni pristup zahtijeva
drugaciji pristup religiji nego ostalim stvarima. Po trecem stavu, smatra se da se ne moze
poreci subjektivno, ni objektivno kod religije, jer je ona sinteza objektivnog i subjektivnog.

U zavisnosti od drustveno-politicke situacije i ideologije, postoji vise tumacenja religije.
Brojni autori isticu odredjene aspekte religije kao najbitnije, pa zbog toga nije lako dati
jedinstvenu, sveobuhvatnu definiciju religije.

Jedno od tumacenja religije datira iz 1959.godine, po kome religija predstavlja ‚‚

drustvenu

formu svijesti u kojoj dolazi do izraza covjekova zavisnost od tudjih mu i nepoznatih prirodnih
i drustvenih sila i fantasricna forma preodolevanja tih sila putem obreda, molitva i sl.

Religija

je u stvari ropska forma moralne svijesti

“.

Karl Marks

smatra da religija nije nista

drugo do ‚‚

uzdah zgazene stvari, opijum naroda

“. Njegovo misljenje je da je covjek genericko

bice i da ne sme da bude posrednika izmedju dva covjeka koji su pripadnici jedne zajednice.
U klasnom drustvu, covjek gubi osjecaj ‚‚

zajednistva“

, te ne postoji mogucnost medjusobne

identifikacije izmedji pripadnika razlicitih klasa. Po Marxu, to je nacin nastanka religije, i
zato religija predstavlja oblik otudjenja.

Navedena tumacenja religija su u suprotnosti sa tumacenjem

Leseka Kolakovskog

. Njegov

stav je da su ‚‚

zabranjene one definicije religije koje podrazumijevaju da je religija samo

sredstvo svetovnij, drustvenih ili psihickih potreba jer su to iskustveni stavovi i ne smiju se
prihvatiti kao dio definicije“.

Jedna od definicija Kolakovskog jeste: ‚‚

Religija nije skup iskaza,

ona je oblast bogostovanja, u kojoj se razumijevanje, saznanje, osjecanje ucesca u temeljnoj
stvarnosti i moralna obaveza javljaju se kao jedan jedini cin, cije naknadno dijeljenje u

Đuro Šušnjić:

‚‚‚Znati i vjerovati“

, Čigoja, Beograd, 1995.

Mala enciklopedija,

Prosvjeta, Beograd, 1959.

samo za jednu zajednicu. Totem po vjerovanju stiti pripadnike plemena. Vecina
autora smatra da je animizam nastao prije toteizma, upravo zato sto se kod toteizma
primjecuje razvijeniji oblik ljudske svijesti, odnos veci svijest, odnosno veci stepen

imaginacije i apstrakcije. Postoji i jos jedan, bitniji, razlog zbog koga vazi ovakvo
misljenje. Naime, religijska osnova, odnosno vjerovanje u postojanje spiritualnih

bica, predstavlja osnov na kome se temelji svaka religija. Kod primitivnih oblika
religije posebno je vazno istaci postojanje

tabua. Tabu

je rijecpolinezijskog

porijekla koja se odnosi na zabranu stetnog i opasnog ponasanja prema nekoj
svetinji ili drustvenoj zajednici u cjelini. Primjer tabua je incest.

III.

Politeizam

(mnogobostvo) uglavnom se shvata kao razvijeni animizam i toteizam.

Ali, ipak, politeizam posjeduje mnogobrojne karakteristike koje ga iskljucuju iz

navedenih formi religije, a to su:

1. Bog je uvvjek tjelesna i culna licnost.
2.Bog uvjek posjeduje natprirodnu moc i natcovjecne osobine.

3. Bog zivi u nekom drugom, izvanzemaljskom svijetu.
U starogrckom i starorimskom obliku politeisticke religije, bogovi su

antropomorfni

Svako bozanstvo upravlja odredjenom sferom drustva. Na primer,

u antickoj Grckoj, vjerovalo se da postoji

dvanaest bogova Olimpa

Zevs

je bio

vrhovni bog, bog raja i zemlje.

Hera

je bila Zefsova zena, zastitnica braka i porodice.

Atina

je bila boginja mudrosti,

Posejdon

bog mora, itd.

Religija je bila kritikovana cak i u anticko doba. Filozof

Ksenofan

u V vijeku p.n.e.

smatra da bogovi nisu antropomorfni, dok

Kritija

smatra da su bogovi izmisljeni za

regulisanje tzv.

tajne nepravde

koji nomos, tj.zakon ne moze ispraviti jer se ljudi ne

plase zakona.
Moze se cak reci i da je politeizam uslovio nastanak monoteizma, jer je predstavljao

sustinski napredak u odnosu na animizam i toteizam, u smislu da se bogovi
dozivljavaju kao ‚‚

regulatori razlicitih domena ljudskog zivota“.

Bogovi se

dozivljavaju

transcedentalno,

sto znaci da se dozivljavaju

a priori

gdje culno ima

primat nad materijalnim.

IV.

Monoteizam

(jednobostvo) predstavlja najsavremeniji oblik religije koji se odrzao

do danas. Danas su najmasovnije religije

Islam, Hriscanstvo, Judaizam i Budizam.

odvovjodjvdovjodvodod

Monoteisticke religije imaju zajednicke karakteristike, a to su:

1. Monoteisticke religije su rasprostranjene sirom svijeta.

2. Svaka monoteisticka religija ima svog osnivaca ( Muhamed, Isus, Mojsije, Buda).

antropomorfan

(grč) – ljudskog oblika (

prim aut

), od

antropos

(grč) – čovjek i

morphos

(grč) – oblik.

a priori

(lat) – nezavisno od iskustva (

prim. aut)

3. Monoteisticke religije su

soteroloske

odnosno spasilacke, sto znaci da uce o

spasenju poslije smrti.
4. Svijet i covjek su puni zla. Treba teziti savrsenstvu u posthumnom svijetu.

5. Predstoji apokalipsa, posle koje slijedi tzv. ‚‚

strasni sud“

Monoteizam je najvjerovatnije nastao tako sto se iz politeisticke forme religije

izdvojio jedan Bog, poseban po svom ontoloskom statusu. Postoji prepostavka da se
to dogodilo zahvaljujuci procesu spajanja rodova i plemena u sire zajednice. Najjace
pleme je nataj nacin uspjelo da nametne svog Boga kao vrhovnog. S. A. Tolkajrev
smatra da postoji i prelazni oblik religije, oznacen kao

henoteizam

, koji u stvari

predstavlja razvijeni oblik politeizma, u smislu da postoji vise bogova, ali samo
jedan od njih je vrhovni.

1.3

. Odnos religije i magije

Za magiju se moze reci da je bila dominantna u vrijeme samog pocetka razvoja ljudskog

drustva. Ona je uticala i na sam razvoj religije.

Magija

, je u stvari, model ljudskog

misljenja i ponasanja, koji prepostavlja postojanje visih sila, na koje je moguce uticati.

Po drugoj definiciji, magija je koncept kojim se opisuje nacin misljenja kojim se vrsi

uticaj na nevidljive sile da prouzrokuju razne dogadjaje, materijalne promjene ili samo
iluzije promjena.

Magija se sastoji iz tri osnovna elementa:

cini, materijala i rituala.

Cini

obuhvataju

rijeci koje se koriste u ritualu, kao i simbolicke brojeve za koje se smatra da posjeduju
izvjesnu moc. Znanje cini i brojeva uglavno predstavlja tajnu (okult).

Materijali

predstavljaju objekte koji se koriste prilikom izvodjenja magijskog rituala.

Ritual

predstavlja magijski proces. Inace, magija se bazira na nastupu, ritualu i znanju
izvodjaca rituala.

Dz. Frejzeru,

magija pociva na dva kljucna principa:

imitativna (homeopatska)

kontagiozna

magija. Princip imitativnosti se moze svesti na tvrdnju da slicno izaziva

slicno. Princip kontagioznosti se svodi na vjerovanje na stvari koje su jednom stupile u
kontakt trajno ostaju u medjusobnoj vezi.

Magija se zasniva na obliku sujevjerja i ona ne posjeduje spiritualne vrijednodsti religije
ili pak naucno racionalno rasudjivanje.

Ser Edvard Barnet Tejlor