0
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ,
KOMUNIKACIJE I LOGISTIKU
Predmet
Špedicija i agencijsko poslovanje
„Osiguranje-pojam,podjela i istorijski razvoj”
(seminarski rad)
Mart 2015, Budva
1
Sadržaj:
Uvod ………………………………………………………………………………………...…..2
1. Pojam osiguranja………………………………………………………………………………3
2. Podjela osiguranja………………………….………………………………………………….5
2.1 Osiguranje lica……………………………………………………………………….5
2.1.1 Osiguranje života…………………………………………………………..5
2.1.2 Osiguranje od nesrećnoga slučaja………………………………………….5
2.2 Osiguranje imovine…………………………………………………………………..6
2.3 Osiguranje odgovornosti…………………………………………………………….6
2.3.1 Dobrovoljno……………………………………………………………….6
2.3.2 Obavezno……………………………………………….…………………6
2.4 Transportno osiguranje………………………………………………………………7
2.4.1 Transportno osiguranje prema predmetu osiguranja ……………………..7
2.4.2 Transportno osiguranje prema grani prometa……………………………..9
2.4.3 Transportno osiguranje prema obliku organizacije u odnosu na nošenje
rizika……………………………………………………………………………………..9
3. Istorijski razvoj osiguranja…………………………………………………………………...10
Zaključak………………………………………………………………………………………..13
Literatura………………………………………………….…………………………………….14
3
1. Pojam osiguranja
Sama riječ “osiguranje” prevedena na sve svjetske jezike sadrži pojmove “sigurnost” ili
“povjerenje”, što je upravo ono na čemu se osiguranje i zasniva. Postoje mnoge definicije
osiguranja, ali u ekonomskoj praksi ono se tumači kao teorija potrebe i teorija tražnje. Teorija
potrebe označava osiguranje kao privrednu djelatnost koja služi zadovoljenju ekonomske
potrebe čovjeka za zaštitom od opasnosti koja ugrožava njegovu imovinu ili život, dok se
teorija sigurnosti nadovezuje na teoriju potrebe, tako što utvđuje da će uništena dobra biti
nadoknađena.
Dakle, osiguranje predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti, sa ciljem da
zajednički podnesu štetu.
U osnovi, osiguranje znači sigurnost da će se lakše prebroditi neka nastala situacija, što znači da
je u mnogo boljem položaju onaj ko se obezbjedio osiguranjem, ako dođe do ugrožavanja
njegove imovine ili ličnosti, od onoga ko se nije osigurao.
Osiguranje danas predstavlja visokorazvijenu društvenu djelatnost, ekonomsku ustanovu koja
nadoknađuje štete kod privrednih subjekata, nastale usljed dejstva rušilačkih sila prirode,
nesrećnih slučajeva i mnogih drugih događaja. Ono pruža ekonomsku zaštitu osiguranicima,
pravnim i fizičkim licima, od štetnih dejstava i poremećaja do kojih dolazi nastankom
osiguranog slučaja, odnosno ostvarenjem osiguranog rizika. Zbog toga su opasnost, rizik i šteta
u neposrednoj vezi sa osiguranjem.
U osnovnom smislu, osiguranje je privredna uslužna djelatnost koja štiti čovjeka i njegovu
imovinu od posljedica dešavanja brojnih opasnosti. Na taj način obezbjeđuje se neophodna
sigurnost u privredi i društvu u cjelini. Pravna lica i pojedinci izloženi su neprekidnoj
mogućnosti dešavanja opasnosti koje mogu prouzrokovati štetu. Osiguranje predstavlja jedan
od najznačajnijih vidova obezbjeđenja od takvih događaja i predstavlja ekonomsku nužnost
svakome ko vodi računa o bezbjednosti u poslovanju i svakodnevnom životu.
U suštini, osiguranje predstavlja udruživanje lica izloženih istoj opasnosti sa ciljem da
zajednički podnesu štetu za koju se unaprijed zna da će, prema teoriji vjerovatnoće zadesiti
samo neke od njih. Možemo zaključiti da osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti. Njegov
temelj je zajednica korisnika ili vlasnika predmeta osiguranja koji pojedinačno mogu pretrpjeti
štetu od osiguranih opasnosti. Preko osiguranja se izjednačavaju i izravnavaju rizici na
prihvatljivom nivou. Atomiziranje rizika, to jest njihova raspodjela na mnoštvo osiguranika,
odnosno usitnjavanje krupnih šteta na manje, predstavlja tehničku suštinu osiguranja.
Osiguranje kao pravna kategorija uspostavlja se i realizuje preko ugovora o osiguranju. Tako
posmatrano sva osiguranja su ugovorne prirode. Najveći broj osiguranja se zaključuje
doborovoljno. Međutim, i u onim slučajevima ukoliko bi osiguranja bila obavezna, na primjer
kao u slučaju obaveznog osiguranja od odgovornosti za motorna vozila, ipak odnos između
osiguravača i vlasnika vozila zasniva se na bazi zaključenja ugovora. Prema tome, cilj
osiguranja je, a u tome je i njegov značaj, da pruži odgovarajuću zaštitu u slučaju iznenadnog
poremećaja imovinskih vrijednosti izazvanih takvim nepredviđenim događajima i tako ponovo
uspostavi preko potrebnu ravnotežu, kako u životu pojedinaca, tako uopšte u ekonomskom,
4
odnosno privrednom životu, ali i da djeluje u smislu pružanja veće sigurnosti u zaštiti
vrijednosti i potreba koje su sve veće i, nažalost, sve nesigurnije u savremenom životu.
Osiguranje sadrži elemente ekonomske i pravne nauke i prakse. Ovaj ekonomso pravno pojam
prate i druge naučne discipline, tako da je većina proračuna u osiguranju proizvod matematičkih
nauka, kao što su aktuarstvo, računi vjerovatnoće i statistike. U osnovne elemente osiguranja
spadaju:
-
Rizik
koji predstavlja vjerovatnoću nastupanja nekog štetnog događaja. Ono što čini rizik su:
neizvjesnost, šteta, opasnost... Za rizik je, takođe karakteristično da se uvijek odnosi na događaj
koji nastaje u budućnosti.
-
Suma
osiguranja
predstavlja iznos najveće nadoknade kod određenog imovinskog osiguranja.
Osigurana suma se vezuje isključivo za životna osiguranja i predstavlja iznos koji osiguravač
isplaćuje osiguraniku ako dođe do osiguranog slučaja.
-
Premija osiguranja
predstavlja novčanu nadoknadu za osiguranje od rizika, a njeno plaćanje je
osnovna ugovorna obaveza osiguranika. Osnovni elementi premije su funkcionalna premija i
režijski dodatak. Funkcionalna premija se sastoji iz tehničke premije, koja služi za podmirenje
obaveza osiguravača po osnovu osiguranja, kao i za doprinos za preventivu, ako se isti
obračunava kroz premiju osiguranja.
-
Polisa osiguranja
je osnovna pismena isprava koja prati posao osiguranja, određujući dužnosti
i obaveze učesnika. Ona je dokazno sredstvo o sklopljenom osiguranju, pošto sadrži sve
najvažnije elemente zaključenog ugovora.
-
Lica u osiguranju
su dva lica- osiguravač i osiguranik. Za osiguravača se uzimaju
osiguravajuća društva, koja mogu biti organizovana kao akcionarska društva, društvo za
uzajamno osiguranje i reosiguranje. Kod osiguranika, koji mogu biti pravna i fizička lica,
javljaju se i korisnik osiguranja tj lice kom je osiguravač dužan da isplati sumu i osigurano lice,
tj treće lice u čijem životu može nastupiti nepredviđeni događaj da bi se naplatila osigrana
suma.
-
Ugovori o osiguranju
nastaju kao obligacioni odnos dvije ugovorne strane: osiguravača i
osiguranika. Zasnovani su na zakonu i zaključeni su na dobrovoljnoj osnovi ugovarača. Ugovor
podjednako obavezuje obje ugovorne strane da poštuju zakone kao i obaveze navedene u
ugovoru.
-Trajanje osiguranja
je određeno ugovorom o osiguranju i prema Zakonu o obligacionim
odnosima propisuje se da: „ako drugačije nije dogovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje
dejstvo počev od 24 časa, dana koji je u polisi označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa
sve do završetka poslijednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno.“
-
Naknada iz osiguranja
je vrijednost, izražena u novcu, na koju osiguranik, odnosno korisnik
osiguranja, polaže pravo prilikom nastupanja osiguravajućeg slučaja. U imovinskom osiguranju
naknada obično zavisi od 3 činioca: visine štete, visine svote osiguranja i vrijednosti osigurane
stvari. Kod osiguranja od nezgode na iznos naknade utiču visina osigurane svote i obim
posljedica nesrećnog slučaja.
