Seminarski rad – Teorija motivacije: x i y
1
Bogdan Mihić
1.UVOD
Najvažniji zadatak menedžmenta je motivirati druge. Taj se zadatak sastoji od sposobnosti
komuniciranja, davanja primjera, stvaranja izazova, hrabrenja, pribavljanja povratnih
informacija, uključivanja drugih u posao, delegiranja, razvijanja i treniranja, informiranja,
izvješćivanja i osiguravanja pravednog nagrađivanja.Svako preduzeće ili institucije jedinice
su za sebe koje za cilj imaju povećati svoju konkurentsku prednost. Na koji način to postižu,
ovisi o njihovim strategijama, ali i resursima koje posjeduju. Najvrjedniji resursi koje
preduzeće može imati su ljudski resursi, s toga bi svi aspekti vezani za njih trebali biti na
vrhuncu važnosti. U ovom će se radu analizirati aspekti motivacije i stilova vođenja, te
njihova uzročno posljedična veza. Iako postoji pet teorija motivacije, tema ovog rada je
McGregorova Teorija X i Teorija Y, te Japanska teorija Z. Svrha ovoga rada je sistematizirati
teorijske osnove McGregorove Teorije X/Y kao polazište za istraživanje preferencija
zaposlenika i stila vođenja u znanstvenoj praksi na primjeru Instituta za poljoprivredu i
turizam u Poreču (dalje u tekstu:IPTPO). Usporedit će se preferencija zaposlenika i stvarnog
stanja vođenja u IPTPO. Istraživanje je provedeno s pomoću dva različita upitnika:
1. za ravnatelja i voditelje Zavoda-o njihovim stavovima o djelatnicima,
2. za ostale djelatnike - o njihovim stavovima stila vođenja i preferencijama stila vođenja.
Upitnici su već rabljeni u sličnim istraživanjima, a za potrebe ovog istraživanja preuzeti
1
su u
svojoj originalnoj verziji. Uvodni dio rada je teorijska podloga o Teoriji X,Y i Z, njihove
karakteristike, prednosti i nedostaci, kao i njihova zastupljenost u današnjem vremenu. Zatim,
u sljedećem dijelu slijede primjeri iz prakse vezani za ove teorije, kako bi se pokazalo gdje se
to i na koji način ove teorije primjenjuju i dan danas.
1
Seminarski rad – Teorija motivacije: x i y
2
Bogdan Mihić
ISTORIJSKI PREGLED TEORIJE X i Y
Začetnik ideje o Teoriji X/Y je Douglas McGregor, on nije objavljivao puno radova i knjiga,
ali ono što je objavio, imalo je snažan utjecaj na druge. Proglašen je najboljim autorom
menadžmenta 1993. godine a na njega je znatno uticao rad u Institutu za sezonske radnike i
povećanje produktivnosti u kompaniji P&G, postavljajući pritom Teoriju Y i oslanjajući se
samo namotivirane timove.
Nakon tridesetogodišnjeg istraživanja radnih uvjeta i stavova zaposlenika prema poslu,
teoretske osnove Teorije X/Y predstavio je 1960. U svojoj knjizi Ljudska strana poduzeća
(Human Side of Enterprise). Zanimalo ga je što motivira zaposlenike i kako menadžeri i
nadređeni mogu uticati na motivaciju, te zašto su djelatnici nezadovoljni svojim poslom.
Knjiga je i danas vrlo popularna jer je dala svoj doprinos u organizacijskom menadžmentu i
motivacijskoj psihologiji. U knjizi su menadžerski stilovi upravljanja podijeljeni na Teoriju X
i Teoriju Y.
Prema Teoriji X zaposlenici ne vole rad, izbjegavaju rad i potreban im je stalni nadzor, dok se
Teorija Y zalaže za potpuno suprotno shvaćanje zaposlenika.McGregor zapravo nije pokrenuo
ove ideje; on ih je samo približio (objasnio) kako bi se lakše implementirale u radne sredine.
Teorija Y svoje osnove pronalazi još od Frederika Taylora (1911.), koji se zalagao za
dobivanje (povrat) «što više» od svojih zaposlenika, ali na pošten, prirodan, human način,
uzimajući u obzir njihove interese. Poslije je McGregor tu postavku preuzeo u Teoriju Y kao:
“Trošenje fizičke i mentalne snage na poslu je prirodno (normalno) poput odmora ili igre“
Velik utjecaj na McGregorov rad imala je i Hawthorne studija, iza koje stoje značajna autori
(Hibarger, Rosthlisberger, Dickson i Mayo), s osnovnim ciljem utvrditi razloge povećanja
produktivnosti. McGregor je sumirao rezultate istraživanja i formirao ih kao drugu postavku
svoje Teorije Y.
Rezultati istraživanja skupine autora upućuju na spoznaju kako ne postoji „čisti“ primjer
Teorije X ili TeorijeY. Teorija X predstavlja „čvrsti“ (hard) model upravljanja, dok je Teorija
Y predstavnik „mekšeg“ (soft) modela upravljanja. Iako su u biti suprotne, teorije se
isprepleću u praksi.
McGregor se oslanjao na rad svojih suvremenika, kao: Argyrisa (1957.), Herzberga (1959.) i
Likerta (1967.), koji su također utjecali na formiranje Teorije Y. I danas, kada je konstantna
jedino promjena i kad se menadžment kao pojam znatno komercijalizirao, brojni
menadžmentski gurui, poput Kantera, Bennisa i Tom Petersa, još uvijek su pod utjecajem
McGregorova rada.
