JU MJEŠOVITA ELEKTROTEHNIČKA
ŠKOLSKA GODINA
I DRVOPRERAĐIVAČKA SREDNJA ŠKOLA 20010./2011.
BIHAĆ
MATURSKI RAD
Predmet:
Računari i programiranje
Tema:
Računarske mreže,routeri
MENTOR:
UČENIK:
Elvir Čirić, dipl. ing.
Faruk Dedić
Razred: IV
1
BIHAĆ, maj, 2011.god.
Računarske mreže su nastale iz potrebe korisnika da prijenose podatke , rezultate rada na
nekom softveru sa jednog računara na drugi, tj da ostvare međusobnu komunikaciju. Možemo reći da
je komunikacija osnovna uloga i funkcija računarskih mreža. Glavni ciljevi komunikacije su raspodjela
hardverskih resursa računara, kao što je printer , i sl, zajedničko korištenje datoteka na svim
računarima u mreži i veoma brza i laana distribucija istih. Veoma je važna i mogućnost raspodijele
različitih funkcija obrade podataka na mreži, dakle umjesto da se sve radi na jednom računaru,
različiti zadatci se rade na svakom a rezultati obrade svakog od tih računara u mreži se mogu veoma
lako prenijeti na bilo koji drugi.
Prenošenje instrukcija između računskih mašina se prvi put desilo 1940. godine kada
je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno tele-mašinu za kucanje, pomoću koje je poslao
instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmouth univerziteta u Novom Hampshireu na njegom
Complex Number Calculator
u New Yorku, te također primio rezultate istim putem. Tek
1964. godine, istraživali sa Dartmoutha su izumili glavnu mašinu sa dijeljenim vremenom sa
priključenim terminalima.
Slika 1.2 Zajedničko korištenje printera u mreži
U osnovi terminali su iskorištavali resurse glavnog računara, te pomoću glavnog
računara na kojeg su prikopčani dobivali rezultate natrag na terminal. 1969. godine
Univerzitet Kalifornija u Los Angelesu, SRI u Standfordu, Univerzitet Kalifornije u Santa
Barbari te Univerzitet Utaha su bili prikopčani na ARPANet mrežu koja je koristila 50 kbit/s
mrežna kola. ARPANet je ustvari preteča današnjeg Interneta, iako je bila puno ograničenija
nego globalna mreža – Internet, ipak je bila prva mreža takve vrste. Kasnije će se tehnologija
sve više razvijati te prerasti u današnju mrežu kakvu poznajemo.
Za prijenos podataka u mreži postoje standardni postupci, standardizovana su i prava
korisnika u mreži, tj pristup određenim podacima pojedinog računara, kao i topologija
računarske mreže.Današnje mreže su na neki način bazirane na
Open Systems
Interconection
standardu.
LAN je mreža na lokalnom nivou,odnosno računari su direktn vezani jedni za druge na
uskoj lokaciji. Računarai su povezani putem kablova, koji mogu biti koaksijalni i fiber-
optički i mrežnih kartica. LAN može imati jedan ili nekoliko stotina čvorova (praktično
umreženih računara). Računari se najčešće umrežuju specijaliziranim kablovima koji imaju
veliku propusnost podataka (npr. UTP kabal) koji se priključuju na hub ili switch.
Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola.
LAN je mreža na lokalnom nivou,odnosno računari su direktn vezani jedni za druge na
uskoj lokaciji. Računarai su povezani putem kablova, koji mogu biti koaksijalni i fiber-
optički i mrežnih kartica. LAN može imati jedan ili nekoliko stotina čvorova (praktično
umreženih računara). Računari se najčešće umrežuju specijaliziranim kablovima koji imaju
veliku propusnost podataka (npr. UTP kabal) koji se priključuju na hub ili switch.
Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola.
Slika 3.1 LAN mreža
LAN je mreža na lokalnom nivou,odnosno računari su direktn vezani jedni za druge na uskoj
lokaciji. Računarai su povezani putem kablova, koji mogu biti koaksijalni i fiber-optički i
mrežnih kartica. LAN može imati jedan ili nekoliko stotina čvorova (praktično umreženih
računara). Računari se najčešće umrežuju specijaliziranim kablovima koji imaju veliku
propusnost podataka (npr. UTP kabal) koji se priključuju na hub ili switch.
Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola.Najčešće umrežava radne stanice, računare,
printere, servere i ostale uređaje. LAN omogućava dijeljenje podataka, uređaja kao i
programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se koriste su
Ethernet, Token Ring te FDDI.
