FAKULTET

 

ZA

 

MENADŽMENT

 

SREMSKI

 

KARLOVCI

 

 

 

 

Sadržaj:

 

1)

 

Uvod

 

-

 

Moneta

 

tj.

 

Novac

2)

 

Pojam

 

i

 

elementi

 

monetarnog

 

sistema

3)

 

Dinar

 

kao

 

domaća

 

valuta

4)

 

Centralna

 

Banka

5)

 

Narodna

 

Banka

 

Srbije

6)

 

Srbija

 

u

 

MMF-u

12 

Literatura

14 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MONETA

 

-

 

NOVAC

 

 

Novac

 

se

 

naširoko

 

smatra

 

ekonomskom

 

kategorijom,

 

prvobitno

 

jer

 

se

 

pri

 

njegovom

 

učešću

 

grade 

ali

 

i

 

razvijaju

 

privredni

 

i

 

društveni

 

odnosi.

 

On

 

svakako

 

predstavlja

 

najvažniji

 

deo

 

privrednog

 

sistema,

 

ali

 

jedan

 

od

 

najzanimljivijih

 

i

 

najsloženijih

 

aspekata

 

ekonomije.

 

Budući

 

da

 

se

 

u

 

kretanju

 

i

 

stvaranju

 

novca 

može

 

pratiti

 

istorija

 

ne

 

samo

 

privrednih

 

sistema

 

već

 

i

 

razvoja

 

čovečanstva,

 

istoriju

 

novca

 

potrebno

 

je

 

vešto 

proučiti

 

ne

 

bi

 

li

 

se

 

izvukle

 

osnovne

 

crte

 

privrednih

 

sistema.

 

U

 

savremenim

 

razgovorima

 

reč

 

novac

 

je 

termin

 

i

 

simbol

 

za

 

mnogo

 

toga.

 

Izražava

 

statusni

 

položaj,

 

dostignuti

 

nivo

 

blagostanja,

 

ali

 

takođe

 

je

 

i

 

uzrok 

mnogih

 

kriminalnih

 

dela. 

 

Novac

 

se

 

smatra

 

univerzalnim

 

ekvivalentom

 

pomoću

 

kojeg

 

možemo

 

da

 

izražavamo

 

vrednost

 

svih 

drugih

 

roba.

 

On

 

predstavlja

 

jedinstvenu

 

meru

 

vrednosti

 

koja

 

je

 

neophodna

 

pri

 

razmeni.

 

Najjednostavnije 

novac

 

možemo

 

da

 

definišemo

 

kao

 

opštepriznato

 

sredstvo

 

razmene

 

čija

 

namena

 

se

 

koristi

 

pri

 

plaćanju 

drugih

 

roba,

 

stvari,

 

troškova.

 

Drugim

 

rečima,

 

novac

 

se

 

automatski

 

nudi

 

i

 

prihvata

 

u

 

razmeni

 

od

 

strane 

 

background image

Novčana

 

jedinica

 

je

 

zakonski

 

utvrđen

 

novčani

 

znak

 

koji

 

služi

 

za

 

upoređenje

 

i

 

izražavanje

 

cena

 

svih

 

roba. 

Najčešće

 

se

 

isti

 

naziv

 

novčane

 

jedinice

 

zadržava

 

kroz

 

svu

 

istoriju

 

države

 

i

 

veoma

 

retko

 

se

 

vrši

 

promena 

naziva

 

novčane

 

jedinice.

 

To

 

je

 

na

 

primer,

 

bio

 

slučaj

 

u

 

Francuskoj

 

kada

 

je

 

za

 

vladavine

 

Napoleona

 

po 

njemu

 

bila

 

zvanično

 

nazvana

 

novčana

 

jedinica

 

Francuske.

 

Isto

 

tako,

 

retko

 

se

 

dešava

 

da

 

paralelno

 

postoje

 

istovremeno

 

funkcionišu

 

dva

 

osnovne

 

novčane

 

jedinice

 

zemlje,

 

kao

 

što

 

je

 

to

 

bilo

 

u

 

Rusiji

 

i

 

Nemačkoj. 

Osnovna

 

novčana

 

jedinica

 

deli

 

se,

 

po

 

pravilu,

 

na

 

manje

 

proporcionalne

 

delove.

 

Najčešće

 

se

 

ona

 

deli

 

na 

100

 

manjih

 

delova.

 

Tako

 

na

 

primer,

 

osnovna

 

novčana

 

jedinica

 

u

 

SAD

 

 

dolar

 

deli

 

se

 

na

 

100

 

centi,

 

u

 

Rusiji 

jedna

 

rublja

 

se

 

deli

 

na

 

100

 

kopejki,

 

u

 

SRJ

 

dinar

 

se

 

deli

 

na

 

100

 

para

 

itd.

 

Novčani

 

znaci

 

u

 

savremenim 

uslovima

 

su

 

depozitni

 

i

 

gotov

 

novac.

 

Gotov

 

novac

 

se

 

pojavljuje

 

u

 

obliku

 

papirnih

 

novčanica

 

i

 

kovanog 

novca,

 

odnosno

 

(nepunovrednih)

 

metalnih

 

novčića.

 

Punovredni

 

metalni

 

novac

 

danas

 

se

 

više

 

ne

 

koristi

 

ni 

u

 

jednoj

 

zemlji.

 

Po

 

pravilu,

 

novčani

 

znaci

 

manjih

 

apoena

 

kuju

 

se

 

kao

 

metalni

 

novčići,

 

a

 

većih

 

apoena 

izrađuju

 

se

 

u

 

obliku

 

papirnih

 

novčanica.

 

Tako

 

na

 

primer,

 

u

 

SAD

 

imamo

 

dolarske

 

papirne

 

novčanice

 

metalne

 

novčiće

 

u

 

apoenima

 

manjim

 

od

 

jednog

 

dolara,

 

odnosno

 

u

 

centima.

 

Monetarne

 

institucije 

predstavljaju

 

deo

 

novčanog

 

tržišta. 

 

 

KRATKA

 

ISTORIJA

 

SRPSKOG

 

DINARA

 

Srpska

 

novčana

 

jedinica

 

naziva

 

se

 

dinar

 

koji

 

se

 

deli

 

na

 

100

 

para.

 

Sam

 

naziv

 

dinar

 

potiče

 

od

 

latinske

 

reči 

“denarius”,

 

a

 

jugoslovenski

 

dinar

 

ima

 

identičan

 

naziv

 

kao

 

i

 

istoimeni

 

novac

 

koji

 

je

 

bio

 

u

 

upotrebi

 

srednjovekovnoj

 

Srbiji.

 

Srpski

 

srednjovekovni

 

novac

 

bio

 

je

 

izuzetno

 

mnogobrojan

 

i

 

raznolik.

 

U

 

arhivskim 

dokumentima

 

se

 

prvi

 

put

 

spominje

 

«srpski

 

dinar

 

krajem

 

1214.

 

godine

 

za

 

vreme

 

vladavine

 

Stevana 

Prvovenčanog

 

(1196-1227).

 

Od

 

tog

 

vremena

 

pa

 

sve

 

do

 

definitivnog

 

pada

 

u

 

tursko

 

ropstvo,

 

dinar

 

su

 

kovali 

svi

 

srpski

 

vladari

 

i

 

on

 

je

 

predstavljao

 

jedno

 

od

 

najvažnijih

 

obeležja

 

državnosti

 

i

 

samostalnosti

 

srpske 

srednjevekovne

 

države.

 

Definitivnim

 

padom

 

Srbije

 

pod

 

tursku

 

vlast

 

(1459.

 

godine)

 

završena

 

je

 

i

 

istorija 

srpskog

 

srednjovekovnog

 

novca.

 

Za

 

vreme

 

turske

 

vladavine

 

na

 

srpskim

 

teritorijama

 

nije

 

postojao

 

srpski 

 

novac

 

i

 

to

 

stanje

 

produžilo

 

se

 

sve

 

do

 

sredine

 

XIX

 

veka

 

kada

 

je

 

iskovan

 

prvi

 

novac

 

obnovljene

 

Srbije.

 

periodu

 

turske

 

okupacije

 

na

 

teritoriji

 

Srbije

 

je

 

u

 

upotrebi

 

bio

 

veliki

 

broj

 

različitih

 

moneta

 

stranih

 

država.

 

Srbija

 

1873.

 

godine

 

pristupa

 

Latinskoj

 

novčanoj

 

uniji

 

prihvativši

 

njene

 

standarde

 

koji

 

su

 

određivali

 

stepen 

finoće

 

metala

 

za

 

izradu

 

kovanog

 

novca.

 

Narodna

 

Skupština

 

je

 

na

 

dva

 

svoja

 

zasedanja

 

(krajem

 

1882.

 

početkom

 

1883)

 

donela

 

Zakon

 

o

 

Narodnoj

 

banci

 

koja

 

je

 

sa

 

radom

 

otpočela

 

2.jula

 

1884.

 

godine.

 

Zakonom 

je

 

bilo

 

predviđeno

 

da

 

se

 

mogu

 

izdavati

 

i

 

papirne

 

novčanice

 

na

 

sume

 

od

 

50,

 

100,

 

500,

 

i

 

1,000

 

dinara

 

pri 

čemu

 

je

 

Narodna

 

banka

 

bila

 

obavezna

 

da

 

za

 

izdate

 

novčanice

 

drži

 

pokriće

 

u

 

zlatu

 

u

 

visini

 

od

 

40%.

 

Posle

 

izvršene

 

unifikacije

 

novca

 

paritet

 

dinara

 

je

 

bio

 

stabilan

 

i

 

kretao

 

se

 

u

 

intervalu

 

od

 

9,12

 

do

 

9,13 

švajcarskih

 

franaka

 

za

 

100

 

dinara.

 

Godine

 

1931.

 

doneti

 

su

 

Zakon

 

o

 

novcu,

 

Zakon

 

o

 

Narodnoj

 

banci

 

i

 

Statut 

Narodne

 

banke.

 

Tada

 

je

 

utvrđen

 

i

 

paritet

 

dinara

 

na

 

bazi

 

0,0265

 

grama

 

čistog

 

zlata,

 

odnosno

 

9,13 

švajcarskih

 

franaka

 

za

 

100

 

dinara.

 

Narodna

 

banka

 

je

 

imala

 

obavezu

 

da

 

vrši

 

zamenu

 

dinara

 

za

 

zlato

 

ili 

konvertibilne

 

valute,

 

te

 

da

 

osigura

 

pokriće

 

u

 

zlatu

 

(i

 

to

 

najmanje

 

od

 

25%)

 

i

 

konvertibilnim

 

valutama

 

(od 

najmanje

 

10%)

 

za

 

emitovane

 

dinare

 

i

 

ostale

 

svoje

 

obaveze

 

po

 

viđenju

 

 

 

 

CENTRALNA

 

BANKA

 

Glavna

 

monetarna

 

institucija

 

i

 

osnovni

 

stožer

 

bankarskog

 

sistema

 

svake

 

zemlje

 

jeste

 

centralna

 

banka.

 

raznim

 

zemljama

 

ta

 

banka

 

nosi

 

različite

 

nazive:

 

narodna,

 

emisiona,

 

državna,

 

rezervna

 

ili

 

jednostavno 

Banka

 

Engleske,

 

Banka

 

Japana,

 

Banka

 

Italije

 

i

 

slično.

 

Često

 

se

 

ona

 

naziva

 

i

 

bankom

 

banaka,

 

jer

 

kod

 

nje 

poslovne

 

banke

 

drže

 

svoje

 

depozite

 

i

 

njoj

 

se

 

često

 

obraćaju

 

za

 

odobravanje

 

kredita.

 

U

 

ranim

 

fazama 

razvoja

 

bankarstva

 

nije

 

postojalo

 

razgraničenje

 

između

 

centralne

 

i

 

poslovnih

 

banaka,

 

jer

 

su

 

skoro

 

sve 

poslovne

 

banke

 

vršile

 

emisiju

 

banknota.

 

Pojava

 

centralnih

 

banaka

 

istorijski

 

je

 

povezana

 

sa

 

centralizacijom 

 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti