Banke i financijsko tržište

1. UVOD
Financijsko tržište najopćenitije se definira kao mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja financijskih sredstava. Riječ je o trgovanju novcem kao specifičnom robom pri čemu novac kao predmet kupoprodaje na financijskim tržištima ima određenu cijenu.
Kupoprodaja financijskih sredstava najčešće se obavlja na temelju različitih certifikata nastalih uspostavljenjem financijskih odnosa. Takvi certifikati predstavljaju tražbine prema onima koji su pribavili financijska sredstva na tržištu, a nazivaju se vrijednosni papiri. Radi se o obvezujućim, dužničkim vrijednosnim papirima odnosno onima koji sadrže određeno novčano potraživanje. Prema tome, u širem smislu, za financijsko tržište može se reći da je mjesto na kojem se obavlja promet vrijednosnih papira.
Osnovni subjekti na financijskom tržištu su početni nuditelji i krajnji tražitelji financijskih sredstava. Početni nuditelji su pravne i fizičke osobe koje imaju višak novčanih sredstava, dok su krajnji tražitelji pravne i fizičke osobe koje imaju manjak odnosno deficit financijskih sredstava. Prema tome, financijska tržišta usmeravaju štednju, koja dolazi najčešće od privrede i stanovništva, onim institucijama i pojedincima koji u određenom vremenu trebaju više sredstava za potrošnju nego što im to dopušta tekući rasploživi dohodak.
Oni koji se nalaze na strani ponude sredstava, dobiva određenu vrstu obećanja u zamjenu za posuđeni novac onima koji se nalaze na strani potražnje sredstava. Takva obećanja pojavljuju se u obliku financijskih instrumenata kao što su dionice, obveznice i slični vrijednosni papiri. Takvi financijski instrumenti obećavaju, onome tko je posudio sredstva, budući tijek novčanog dohotka. Naravno, ne postoji apsolutno jamstvo da će se taj očekivani novčani tijek zaista ostvariti, međutim to je rizik s kojim moraju računati svi sudionici na financijskom tržištu. Davaoci sredstava naravno očekuju povrat novca i zaradu dodatnog dohotka u obliku kamata, kao nagradu za čekanje povrata novca i preuzeti rizik.
Između krajnjih tražitelja i početnih nuditelja djeluju financijske institucije koje obavljuju ulogu posrednika između tih dviju strana. Financijske institucije, među kojima dominantnu ulogu imaju banke, obavljaju ključnu funkciju u protoku sredstava od strane s viškom do strane s manjkom financijskih sredstava.
Banke novčana sredstva prikupljaju primanjem depozita od strana sa viškom novčanih sredstava, pa ih plasira najčešće u obliku kredita, stranama sa manjkom novčanih sredstava. Na taj način banke i druge financijske institucije djeluju kao posrednici između početnih nuditelja i krajnjih tražitelja.