Biomehanika sa osnovama motorne kontrole

ARHITEKTURA SKELETNIH MIŠIĆA

Svi skeletni mišići su sastavljeni iz mišićnih vlakana, a njihov raspored se značajno razlikuje među mišićima. Raspored vlakana ima izuzetan značaj na mogućnost mišića da realizuju pokret i stvaraju silu. Postoji više naziva koji bliže određuju raspored vlakana u mišićima, ali ipak mi sve njih delimo u dve glavne grupe:

1. Vretenaste mišiće – njihova vlakna su postavljena paralelno sa dužinom prostiranja mišića (slika 1.1A,B,C), ona su realativno duga, ali su i dalje kraća od ukupne dužine mišića. M. satorius, terazijski mišić, čija mišićna vlakna su izrazito duga – imaju oko 90% dužine celog mišića.

2. Perasti mišići – za razliku od vretenastih mišića, njihova se tetiva duboko uvlači u centralni deo mišića tako da se mišićna vlakna, koja se unutrašnjim pripojem pripajaju na urasloj tetivi, pružaju koso u polje. Peraste mišiće možemo podeliti u podkategorije u zavisnosti od broja tetiva koja se uvlače u mišiće u sledeće:
1. jednoperasti mišići (slika 1.1D)

2. dvoperasti mišići (slika 1.1E) i
3. višeperasti mišići (slika 1.1F).

Slika 1.1.: Raspored vlakana u skeletnim mišićima, vretenasti mišići (A, B, C); perasti mišići: (D) jednoperasti mišić, (E) dvoperasti mišić, (F) višeperasti mišić.

O vezi između veličine mišića i mišićne sile se ne može govoriti bez uvida u arhitekturu određenog mišića, jer je potrebno znati broj mišićnih vlakana u mišiću, a to se određuje fiziološkim presekom, kao i dužinu mišićnih vlakana.

Fiziološki presek je veličina površine koja se dobija upravnim rezom na sva mišićna vlakna u datom mišiću (slika 1.2). Kod perastih mišića fiziološki presek je značajno veći nego kod vretenastih mišića. Prema tome, ako su svi ostali faktori podjednaki, perasti mišići će vršiti veću silu u odnosu na vretenasti mišić. Fiziološki presek vretenastih mišića može se povećati hipertrofijom mišićnih vlakana i veoma retko povećanjem njihovog broja.

Kod pera stih mišića osim hipertrofijom, ugao pod kojim se mišićna vlakna pripajaju na tetivu takođe utiče na ukupnu silu kojom perasti mišić deluje na kosti. Što je veći ugao pripajanja mišićnih vlakana kod perastih mišića, veći je i fiziološki presek, a do tog povećanja ugla pripajanja može doći usled hipertrofije kao i izdužavanja perastih mišića. U većini slučajeva taj ugao iznosi oko 30° ili manje. Trening za razvoj snage povećava ugao pripajanja vlakana na tetivu (i fiziološki presek mišića), što proizilazi iz povećanja fiziološkog preseka pojedinačnog mišićnog vlakna.