Srednja škola „Vitez“
Vitez
MATURALNI RAD IZ BIOLOGIJE
Tema: Bjesnoća
Učenik: Nikša Bekavac
Profesorica: Gabrijela Vuk
1
Uvod
Bjesnoća je akutna, zarazna i smrtonosna bolest središnjeg živčanog sustava sisavaca
uzrokovana neurotropnim virusom
Rabiesvirus
iz porodice
Rhabdoviridae
koji se može naći u
slini zaraženih životinja. Latinski naziv za bjesnoću
rabies
znači ludilo, a grčki naziv
lyssa
(nasilan) je ušao u terminologiju kao korijen riječi roda virusa bjesnoće –
Lyssavirus.
Tipični simptomi bjesnoće poput pjene na ustima, razdoblja nesanice i razdraženja u 21.
stoljeću zvuče nadrealno, ali tek prije stotinjak godina oni su bili svakodnevnica. Iako se
bjesnoća danas u većini dijelova svijeta smatra bolešću prošlosti, ona ipak uspijeva godišnje
odnijeti preko 70 000 života, od kojih je više od pola djece. U velikoj mjeri se može i
spriječiti, ali strah od bjesnoće, posebice u nerazvijenim dijelovima svijeta dovodi do ubijanja
tisuća pasa u pogrešnim nastojanjima sprječavanja ove bolesti, što čak može i ubrzati njezino
širenje. Razumijevanje bjesnoće je prvi korak u njezinu suzbijanju, zato je potrebno
informirati se činjenicama i znanjima koja mogu zaštiti svakoga u okolini.
2
1. Pojam bjesnoće
Bjesnoća je smrtonosni encefalitis ili encefalomijelitis uzrokovan virusom bjesnoće. Bolest
karakteriziraju psihomotorički nemir, hidrofobija (odbijanje vode) i progresivna mišićna
paraliza. Kad se bolest javi smrt je gotovo neizbježna, te je ogromna odgovornost liječnika
kad je u pitanju provođenje antirabične zaštite nakon povrede bijesne ili životinje sumnjive za
bjesnoću. Bitan povijesni podatak je otkriće Louisa Pasteura iz 1886. godine da se uzročnik
bjesnoće širi infektivno. Pasteur je prvi proizveo i primjenio cjepivo protiv bjesnoće na
dječaku kojeg je ugrizao bijesan pas. Ovim otkrićem Pasteur je postavio temelje za primjenu
živih cjepiva u zaštiti protiv zaraznih bolesti. U povijesti ove bolesti je posebno bitno 20.
stoljeće, odnosno njegova posljednja desetljeća, kada je počela proizvodnja i primjena gotovo
neškodljivog cjepiva (HDCV), proizvedenog na ljudskim diploidnim stanicama, kao i
proizvodnja hiperimunog imunoglobulina (HRIG) dobivenog aktivnom imunizacijom
dobrovoljaca.
Uzročnik je bolesti virus koji kola unutar populacija vrsta divljih (lisica, vuk, kojot, šakal,
kunopas, rakun, tvor, mungo, šišmiši krvosasi, kukcojedi i biljojedi) i domaćih životinja (pas,
mačka). One u različitim dijelovima svijeta predstavljaju rezervoar virusa bjesnoće i stalan su
izvor zaraze za druge životinje, a i čovjeka, kao posljednju kariku u tom smrtonosnom lancu.
Klasičan virus bjesnoće pripada porodici
Rhabdoviridae
i najznačajniji je predstavnik među
sedam, do sada poznatih, serološki različitih genotipova unutar roda
Lyssavirus
.
Rabies virus
uključuje sve klasične sojeve virusa bjesnoće, raširene diljem svijeta. Ostalih šest genotipova
su virusu bjesnoće srodni virusi:
Lagos bat virus
,
Mokola virus
,
Duvenhage virus
,
European
bat lyssavirus 1
,
European bat lyssavirus 2
i
Australian bat lyssavirus
. Svi genotipovi srodni
virusu bjesnoće, osim
Lagos bat virusa
, uzrokuju bolest u čovjeka, koja se klinički ne
razlikuje od bjesnoće uzrokovane klasičnim virusom.
